Strah od starosti sve je prisutniji u društvu koje mladost postavlja kao glavno mjerilo vrijednosti. Tu fobiju često hrane mitovi o „trećem dobu“ kao periodu vezanom isključivo za bolesti, izolaciju ili polagano gašenje. Međutim, Karl Jung imao je drugačiji pogled, smatrao je da je ponekad dovoljno promijeniti način razmišljanja kako bismo shvatili koliko život i u poznim godinama može biti ispunjen.
Mnoge već sama pomisao na starost plaši. Razlozi su različiti: neko brine o izgledu, neko se boji usamljenosti ili misli da su najbolje godine iza njega. Jung je naglašavao da strah od starenja nije toliko povezan s godinama, koliko s načinom na koji živimo. Promjena perspektive može učiniti pogled na budućnost mnogo vedrijim.
Poseban problem nastaje između 25. i 30. godine, kada mnogi vjeruju da tada moraju ostvariti najvažnije ciljeve, izgraditi karijeru i zasnovati porodicu. Kada taj period prođe, neki ljudi počnu misliti da je „najvažnije već iza njih“, iako to nije istina. Upravo takav način razmišljanja, prema Jungu, stvara anksioznost i strah od starosti.
Iako mladost ima svoje prednosti, ona ne bi trebala biti jedini oslonac. S godinama dolaze iskustvo, otpornost, jasnije razumijevanje ciljeva i sposobnost stvaranja dubljih odnosa. Kada počnemo cijeniti te promjene, strah od starenja postepeno slabi.
Jung je također isticao razliku između zaljubljenosti i prave ljubavi. Dok je zaljubljenost često kratkotrajna i zasnovana na strasti, prava ljubav se razvija i produbljuje s vremenom. U zrelijim godinama odnosi postaju mirniji, ispunjeniji brigom i poštovanjem, ne samo u partnerskim vezama, nego i u odnosima s porodicom i prijateljima.
Još jedan izvor straha može biti osjećaj praznine. Ako život djeluje monotono i neispunjeno, starost se doživljava kao gubitak posljednje prilike za sreću. Međutim, problem nije u vremenu, već u nedostatku smisla.
Prema Jungu, rješenje je jednostavno: dati životu smisao. Nikada nije kasno za nova interesovanja, rad na sebi, putovanja, upoznavanje novih ljudi i razvijanje kreativnosti.
Kada nastavimo otkrivati nove stvari i prihvatati izazove, starost prestaje biti kraj, postaje nastavak uzbudljivog putovanja. Tada godine ne doživljavamo kao gubitak mladosti, već kao prirodan i vrijedan dio života.