Za prvi put u više od pola stoljeća, ljudi se pripremaju za povratak ka Mjesecu. Misija NASA-e Artemis II, planirana za lansiranje 6. februara ove godine, poslat će četiri hrabra astronauta na odvažnu misiju oko Mjeseca, prije nego što se vrate u Zemljinu atmosferu brzinom od oko 40.000 km/h (25.000 milja na sat).
Iako putovanje neće uključivati slijetanje na Mjesec, ono predstavlja ključni korak u planu Sjedinjenih Američkih Država da uspostave dugoročnu ljudsku prisutnost izvan niske Zemljine orbite.
Evo svega što treba znati o misiji Artemis II i zašto bi trebalo pratiti njen lansiranje.
Šta je Artemis II?
Artemis II je druga misija u NASA-inom programu Artemis, pokrenutom 2017. godine s ciljem povratka ljudi na Mjesec i, u konačnici, slanja astronauta na Mars. Ova misija također će pružiti važne podatke koji će se koristiti za buduće misije na Mjesec.
Prati Artemis I, bespilotnu testnu misiju koja je krajem 2022. uspješno obišla Mjesec. Za Artemis II, astronauti će letjeti na novom NASA-inom svemirskom brodu Orion, lansiranom raketom Space Launch System (SLS). Bit će to prvi put da ljudi lete na bilo kojem od ovih vozila i prvi put da posada putuje blizu Mjeseca od misije Apollo 17 1972. godine.
Zašto misija neće sletjeti na Mjesec?
Za razliku od budućih misija Artemis, Artemis II nije dizajnirana da spusti astronauta na površinu Mjeseca. Posada će orbitirati Mjesecom, prolazeći oko njegove daleke strane prije povratka na Zemlju. Misija je zamišljena kao potpuni test svih sistema koji će se koristiti za buduće misije slijetanja.
NASA koristi Artemis II da pokaže da su svemirski brod, raketa i tehnologije za životnu podršku sigurni i pouzdani za nošenje ljudi u duboki svemir. Artemis II podsjeća na misiju Apollo 8 iz 1968. godine, koja je prvi put poslala astronaute oko Mjeseca bez slijetanja.
Koja je važnost ove misije?
Iako se može činiti skromnom u poređenju sa slijetanjima na Mjesec, Artemis II ima značajnu političku i stratešku težinu. Slanje ljudi izvan niske Zemljine orbite zahtijeva dugoročna finansijska ulaganja, pouzdanu tehnologiju i stabilnu političku podršku.
Misije s posadom pokazuju ozbiljnost na način na koji robotske misije ne mogu, dajući međunarodnim partnerima i komercijalnim kompanijama povjerenje da usklade svoje planove s NASA-inim rasporedom.
"Ovo je ogroman korak za NASA-u i program Artemis, jer će ovo biti prvi put da posada vidi daleku stranu Mjeseca, što je izuzetno važan korak ka cilju NASA-e da opet stavi ljudske noge na Mjesečevu površinu. Također je uzbudljivo jer predstavlja ogroman tehnološki napredak. Velika nova raketa i svemirski brod u kojem će letjeti, a oni će također biti najbrži ljudi ikada tokom ponovnog ulaska u Zemljinu atmosferu – očekujemo brzinu od oko 40.000 km/h,", rekoa je John Pernet-Fisher, istraživač sa Univerziteta u Manchesteru.
Ko će biti u posadi?
Posadu Artemis II činit će četiri astronauta: tri Amerikanca – Reid Wiseman, Victor Glover i Christina Koch – i jedan Kanađanin, Jeremy Hansen.
Učešće Kanade naglašava međunarodni karakter programa Artemis, koji sada uključuje više od 60 zemalja koje su potpisale Artemis Accords.
Šta će astronauti raditi tokom misije?
Ubrzo nakon lansiranja, posada će početi testirati osnovne sisteme životne podrške na Orionu, uključujući zrak, vodu i sigurnosnu opremu.
Ovo će također biti prvi put da astronauti testiraju sistem WC-a za duboki svemir – značajno unapređenje u odnosu na Apollo era, kada su posade koristile tzv. “relief tubes”.
"SLS i Orion modul koji se nalazi na vrhu su u osnovi nova generacija raketne tehnologije. U doba Apolla koristili smo Saturn V s Apollo modulom na vrhu. Ovo su moderni ekvivalenti, a SLS je dizajniran da bude dovoljno moćna raketa da u budućnosti možda može ići još dalje", objasnio je John Pernet-Fisher.
On je dodao da, ako NASA nastavi ovim putem, misije na Mars i dublje u svemir nisu nemoguće, možda čak i do Jupitera.
Procjenjuje se da će misija trajati 10 dana, od lansiranja do spuštanja u vodu.
Šta dolazi nakon Artemis II?
Ako misija bude uspješna, otvorit će put za Artemis III i buduće misije sa ciljem izgradnje ljudske prisutnosti na i oko Mjeseca, uključujući i svemirsku stanicu Lunar Gateway.
Tehnologija svemirskog broda
Orion se oslanja na Evropski servisni modul proizveden u Njemačkoj za zrak, vodu i pogon. To je cilindrični modul koji obezbjeđuje električnu energiju, vodu, kiseonik i azot, te održava svemirski brod na pravoj temperaturi i kursu.