Rijetko je to druženje ili proslava koja može da prođe bez čuvenog „živjeli“ i kucanja čašama. Ova česta radnja ima priču koja seže daleko u prošlost i interesantne legende.
Jedna od legendi kaže da su se u srednjem vijeku ljudi kucali čašama kako bi istjerali demone. Priča se vezuje sa crkvenim zvonima za čiji zvuk se vjerovalo da tjera sve mračne sile.
Na srednjevjekovnim dvorovima u Evropi, neprijatelji su se „uklanjali“ sipanjem otrova u vino. Nakon što se za ovu „tajnu“ pročulo, da bi pridobili poverenje gostiju, domaćin na velikim gozbama snažno su sudarali svoje čaše sa čašama gostiju ne bi li im se pića izmešala, a gosti bili sigurni da se u njihovim vinima ne krije otrov. Otuda i običaj da domaćin uvijek prvi proba vino prije nego ga ponudi gostu.
U staroj Grčkoj, zvuk je takođe imao bitnu ulogu u ispijanju vina, ali zato što su Grci vjerovali da vino donosi ljepotu za sva čula, pa se pored ukusa, boje i mirisa, kucanjem čaša stvarao ugođaj i za uši.
