Iz godine u godinu raste broj evropskih gradova u kojima se dešavaju veliki protesti protiv masovnog turizma, a među "problematične" su se svrstali Barcelona, Venecija, Lisabon, Milano, Atina… gdje broj turista višestruko premašuje broj stanovnika. Neki od tih gradova već su uveli mjere kontrole, ograničili broj posjetilaca, uveli naplatu ulaska u grad.
Iako Crikvenica u Hrvatskoj po veličini i ponudi ne može da se mjeri s tim gradovima, prizori sa njenih plaža jasno pokazuju da je broj turista premašio kapacitete samog grada. A mještani tvrde da je na plaži nemoguće pronaći kvadratni metar za peškir, zbog čega sve više ljudi zauzima šetališta i zelene površine.
Mjesta u hladu popunjavaju se prije devet sati ujutro, a oni koji ih ne ugrabe, donose ogromne šatore zauzimajući još više prostora.
Palme duž šetališta koriste se kao štrik za sušenje veša ili kao zaklon od sunca. Cijene iznajmljivanja ležaljki i suncobrana većini su očigledno previsoke, pa se peškiri, ležaljke, suncobrani, prijenosni frižideri, dječija kolica i zvučnici koji puštaju glasnu muziku nalaze po svim mogućim travnjacima.
Mjesto na plaži uspijevaju da zauzmu samo oni koji odsjedaju u blizini, jer slobodnih parking mjesta gotovo da nema. Gužve počinju još pri ulasku u grad, a dodatno ih pogoršavaju turisti koji po peti put kruže jednosmjernim ulicama u potrazi za parkingom uz more. Budući da se samo ta mjesta naplaćuju, ima i onih koji nisu spremni da plate desetine eura za dnevnu kartu, pa parkiraju gdje god stignu.
Situacija sa parkingom još je gora ako se krene ka Selcu ili Dramlju. Automobili parkirani uz ivicu puta ometaju normalan prolaz vozila, koja stalno moraju da izbjegavaju pješake. Prepunjeni su i parkinga trgovačkih lanaca koji omogućavaju besplatno parkiranje ograničeno na nekoliko sati, pa turistima ostaju samo javna parkirališta, gdje možda i uhvate slobodno mjesto.
"Nakon višegodišnje prakse naplate korištenja tuševa, čini se da se od toga odustalo, ali i od samih tuševa. Duž kilometarske plaže funkcioniše samo jedan tuš, i to za stotine ljudi koji se svakodnevno tu kupaju. Postoje i tri javna WC-a, za koje korištenje košta između 70 centi i jednog eura, pa ne čudi što djeca nuždu obavljaju po okolnim parkovima."
Mobilne mreže su toliko opterećene da je upitno hoćete li moći saznati gdje se nalazi najbliža apoteka ili koje je radno vrijeme marketa, interneta jednostavno nema. Nije neuobičajeno ni da dijelovi grada ostaju bez struje više puta tokom ljeta, što znači da ni turisti ni mještani nemaju struju.
"Cijene su jako visoke, u blizini plaže nema nijedne prodavnice, čak ni kioska s normalnim cijenama. Ima gomila štandova na kojima flašica vode košta i do 3 eura, običan pomfrit za dvoje djece skoro 10 eura, a sladoledi na štapiću i po 5 eura", ispričala je turistkinja iz Osijeka.
Kaže da su u grad došli na produženi vikend, a smještaj za dvoje odraslih i dvoje djece platili su 150 eura po noćenju. Ispostavilo se da je apartman toliko daleko od plaže da do nje moraju kolima jer su djeca premala da bi svaki dan planinarila nazad. Da bi uhvatili besplatan parking, na plaži su već u 8 sati.
Jednog od četiri dana koliko su proveli u Crikvenici, otišli su u restoran gdje su se zapanjili cijenama. Kaže da je nemoguće pojesti obrok i popiti piće ispod 20 eura, iako kvalitet nije ništa poseban, uz napomenu da je isto to jelo prije dvije godine bilo duplo jeftinije.