Klimatske promjene i mraz ozbiljno su ugrozili žetvu lješnjaka u Turskoj, najvećem svjetskom proizvođaču, što bi moglo dovesti do rasta cijene popularnog namaza Nutella.
Mraz u aprilu, u kombinaciji s naglim promjenama temperature i pojavom štetočina, značajno je smanjio ovogodišnji prinos lješnjaka sastojka koji čini oko 13 posto recepture Nutelle. Zbog toga je cijena lješnjaka gotovo udvostručena, sa 9.000 na čak 18.000 dolara po toni.
To bi moglo pogoditi italijansku Ferrero grupu, koja proizvodi Nutellu, Ferrero Rocher, Kinder i Mon Chéri. Ferrero troši čak četvrtinu svjetske proizvodnje lješnjaka.
Kada su se pojavile prve zabrinutosti o utjecaju loše žetve, iz Ferrera su tvrdili da njihova strategija nabavke „osigurava stabilnu opskrbu tokom cijele godine“.
„Ferrero nabavlja lješnjake iz više zemalja širom svijeta i zbog dugoročne strategije ne očekujemo poremećaje u snabdijevanju“, saopćili su.
Iako lješnjake tradicionalno nabavljaju iz Italije i Turske, kompanija već godinama razvija plantaže u Čileu i SAD, no te količine su daleko manje od turskih.
Turska godišnje proizvede do 700.000 tona lješnjaka, dok SAD i Čile zajedno daju oko 100.000 tona.
Marco Botta, direktor Ferrero Hazelnut Company, izjavio je da Ferrero trenutno ne planira promjene u recepturi, ali nije isključio mogućnost rasta cijena gotovih proizvoda.
„Proizvođači će vjerovatno pronaći način da prilagode recepte, smanje udio skupih sastojaka ili promijene okuse“, rekao je Botta.
Drugim riječima, ako lješnjaci ne pojeftine, Nutella bi mogla imati manje lješnjaka, ili veću cijenu.
Mali proizvođači i trgovci u Turskoj gomilaju lješnjake, ali ni to im ne donosi zaradu. Neki farmeri ove godine imaju samo 2 posto uobičajenog prinosa, navodi Financial Times.
„Postoji strah da će Turska izgubiti tržišni udio jer Čile agresivno povećava proizvodnju i planira dostići 200.000 tona godišnje u narednih deset godina“, kaže Firat Bakıcı iz kompanije Poyraz Hazelnut.
Dodaje da visoki troškovi rada dodatno slabe konkurentnost Turske.
„Lješnjak je poput janjetine među orašastim plodovima, vrhunskog kvaliteta i okusa, ali Turska nikada nije uspjela stvoriti prepoznatljiv brend, već je samo radila za Evropu“, zaključuje Bakıcı.