Dok su naši drevni preci, oličeni u čuvenoj Lusi, prije više od 3 miliona godina lutali afričkim predjelima, strahovali su od velikog, opasnog krokodila s istaknutom kvrgom na glavi, koji je strpljivo vrebao u rijekama i jezerima kako bi ih napao.
Taj krokodil pripada ranije nepoznatoj vrsti, utvrdio je istraživački tim predvođen Univerzitetom u Iowi. U novoj studiji objavljenoj u časopisu Journal of Systematic Palaeontology istraživači su opisali ovu vrstu i dali joj ime Crocodylus lucivenator, odnosno krokodil „lovac na Lusi“.
Ime djeluje veoma prikladno, navode. Ovaj prahistorijski gmizavac živio je prije između 3,4 i 3 miliona godina, što se vremenski i prostorno podudara s periodom i regijom u Etiopiji gdje su živjeli Lusi i njena vrsta hominina – Australopithecus afarensis.
Lusin skelet, otkriven 1974. godine, značajan je jer je bio najstariji i najpotpuniji rani ljudski predak ili srodnik ikada pronađen. Također je pružio dodatne dokaze da je u ljudskoj evoluciji hodanje na dvije noge, odnosno bipedalizam, prethodilo povećanju veličine mozga.
Novoimenovani krokodil bio je dugačak između 3,5 i 4,5 metara, a odrasle jedinke težile su između 270 i 590 kilograma. Bio je dominantno stvorenje i jedini krokodil u tom okruženju, prostranstvu šibljaka i močvara ispresijecanom rijekama oivičenim drvećem. Bio je to predator koji napada iz zasjede, kažu istraživači, nečujno zaronjen u vodi, spreman da skoči na one koji bi prišli da ugase žeđ.
"Bio je to najveći predator u tom ekosistemu, veći čak i od lavova i hijena, i najveća prijetnja našim precima koji su u to vrijeme tamo živjeli. Gotovo je sigurno da je ovaj krokodil lovio Lusinu vrstu. Da li je neki konkretan krokodil pokušao da zgrabi Lusi, nikada nećemo saznati, ali bi sigurno vidio Lusinu vrstu i pomislio: „Večera“", rekao je Kristofer Brošu, profesor na Odsjeku za geologiju i ekologiju Univerziteta u Iowi i vodeći autor studije.
Brošu proučava drevne krokodile posljednjih 35 godina. Prvi put je pregledao primjerke Crocodylus lucivenator kada je posjetio muzej u glavnom gradu Etiopije, Adis Abebi, 2016. godine.
"Bio sam prosto zapanjen jer je imao tu zaista čudnu kombinaciju karakteristika", prisjeća se Brošu.
Među neobičnim fizičkim osobinama krokodila isticala se velika grba na sredini njuške, slična onoj kod američkog krokodila, ali kakva se ne viđa kod nilskog krokodila u Africi. Istraživači misle da su mužjaci krokodila koristili tu grbu kako bi privukli ženku.
"To se vidi i kod nekih modernih krokodila. Mužjak će malo spustiti glavu pred ženkom kako bi je pokazao", rekao je Brošu.
„Lovac na Lusi“ također je imao njušku koja se pružala dalje od nozdrva u poređenju s drugim krokodilima tog vremena, što više podsjeća na izduženu njušku kod modernih krokodila, navode istraživači.
Istraživači su ispitali 121 katalogizovani ostatak, prvenstveno lobanje, zube i dijelove vilica, koji predstavljaju desetine jedinki. Fosili su iskopani na lokalitetu Hadar u regiji Afar u Etiopiji. Ova regija decenijama pruža obilje nalaza koji povezuju prahistorijsku prošlost čovječanstva, uključujući Lusi i njene srodnike, a 1980. godine proglašena je UNESCO-vom svjetskom baštinom.
Dok su većina fosila bili fragmenti koji su zahtijevali od istraživača da rekonstruišu cijeli skelet, jedan primjerak imao je nekoliko djelimično zacijeljenih povreda na vilici, što ukazuje na to da se borio s nekim od svojih srodnika, navela je Stefani Dramheler, profesorica na Univerzitetu u Tenesiju koja je doktorirala u Iowi.
"Fosilni zapisi čuvaju slične povrede i kod izumrlih grupa, tako da se ovakvo ponašanje, ujedanje za lice, može naći u cijelom porodičnom stablu krokodila. Ne možemo znati koji je borac izašao kao pobjednik iz te borbe, ali nam zacjeljivanje govori da je, bio pobjednik ili gubitnik, ova životinja preživjela susret", rekla je Dramheler, koautorica studije.
Iako su postojale još najmanje tri vrste krokodila nešto južnije u regiji poznatoj kao Istočnoafrički rov, čini se da je „lovac na Lusi“ držao teritoriju u Hadaru samo za sebe.
"Tokom pliocena, Hadar se sastojao od različitih staništa uz jezerske i riječne sisteme, uključujući otvorene i zatvorene šume, galerijske šume, vlažne travnjake i šibljake. Zanimljivo je da je ovaj krokodil bio jedna od rijetkih vrsta koja je uspjela opstati tokom cijelog tog perioda", rekao je Kristofer Kampizano, profesor na Državnom univerzitetu Arizone i koautor studije.