Nakon informacija o prvozaraženim osobama koronavirusom u Tuzlanskom kantonu, koje su se proširile društvenim mrežama, prve oboljele osobe našle su se u centru javnog linča.
Javnost se, inercijom, ponijela veoma neodgovorno i situacija je eskalirala u momentu kada su počele pristizati i prve prijetnje osobama koje se i onako nalaze u nezavidnoj situaciji, piše Radio Kameleon. Javno, pišući na društvenim mrežama na taj način kao da su žrtve, krivci.. Također, i bliske osobe oboljelih našle na udaru internet napadača.
Tim povodom, Radio Kameleon je razgovarao sa Sandrom Šahat, djevojkom kojoj je prije tri dana dana potvrđen Covid-19.
Ova 27-godišnja djevojka je prije nego što joj je ustanovljen virus, radila na kruzeru u Miamiju. Nakon povratka u BiH, iznajmila je stan u Lukavcu kako bi mogla živjeti sama, budući da je morala biti u izolaciji. Nije imala kontakt ni sa roditeljima ni sa prijateljima, a hranu je dobijala tako što su joj je roditelji ili prijateljica donosili i ostavljali ispred vrata. Ističe da se pridržavala svih naredbi.
Peti dan od povratka sa kruzera dobila je simptome, međutim nije imala temperaturu kao pokazatelj koji je presudan za ovaj oblik virusa. Prvi znakovi da se nešto čudno dešava bili su totalni gubitak čula okusa i mirisa, a nakon toga uslijedili su oštri bolovi u mišićima i kostima po cijelom tijelu.
„Imala sam jak svrab kože koji je trajao dva dana, a nakon toga blagi kašalj i jake glavobolje“, kaže Sandra za Radio Kameleon.
Nakon što se ustanovilo da je pozitivna na Covid-19, testirani su članovi njene porodice, kao i prijateljica koja se brinula o njoj. Srećom, rezultati su bili negativni.
„Imam jak imunitet i inače se hranim zdravo, međutim pušač sam što nikako nije dobro za osobe koje imaju virus“, kaže ona.
Šahat se sada nalazi u Klinici za zarazne bolesti na Univerzitetskom kliničkom centru u Tuzli.
„U bolnici još nisu spremni za ovo, što naravno ne mogu da osudim, jer cijeli svijet nije spreman da se bori sa koronom. Nas je devet i mi smo prvi koji smo ušli u zarazno sa ovim oblikom virusa. Doktori su zaista ljubazni. Najveću podršku sam dobila od doktorice Elvedine Memić i načelnika Lukavca Edina Delića koji je lično donio hranu za mene u bolnicu (koju je predao medicinskim sestrama). Proces liječenja još nije na mjestu, ali niko ne zna kako da se bori sa ovim, ne mogu da ih osuđujem", navodi Sandra.
Pored borbe sa koronavirusom koji je dovoljan teret na leđima, Sandra se našla u ringu sa dodatnim protivnikom, a to je osuda sugrađana, prijatelja na Facebooku i drugih koji se kriju iza lažnih identiteta.
Dobijala je, kako kaže, ”raznorazne prijetnje”…
Prijetnje su, ističe, počele od momenta otkako je objavljeno da ima jedna zaražena osoba u Lukavcu koja je došla iz Miamija sa kruzera. „Mjesto je malo. Mnogo ljudi me zna. Mnogi su pitali na portalima ko je osoba i mnogi su objavili moj profil javno, pa neki čak i kod koga i od koga sam iznajmila stan“, kaže Sandra.
„Ljudi su mi se javljali sa različitim prijetnjama. Ako izađem, oni će... A ja sam već 9 dana sama u izolaciji i nisam niti jednom izašla. Ako nisam tada, zašto bih kada sam saznala da sam pozitivna“, priča Sandra.
Čak i ljudi koji su joj iznajmili stan, pridružili su se - prijetili su njenim roditeljima kako će da je izbace na ulicu.
„Kada sam otišla u bolnicu ti isti ljudi koji su mi iznajmili stan tražili su da odmah nađem nekoga da steriliše taj stan i da platim nekoga da to uradi, govoreći mi sarkastično “imaš mamicu neka ti pomogne”. Nisu imali obzira prema meni niti ih je bilo briga kako se osjećam. Užas je bio. Užasnih komentara od sugrađana, gdje su pisali kako moja mama šeta po Bingu, a ja pozitivna… Nije moja mama ni znala da sam bila pozitivna niti je bila kriva, ali svejedno, nikada nije ušla u stan. Narod je osuđivao i mene i njih. Kao da sam kriva što imam ovaj virus i kao da sam ja to htjela“, dodaje Sandra.
Iako je pred Sandrom oporavak, ona ostaje optimista i ne odustaje, strah je ostavila iza sebe.
„Moja poruka svima je da budu humani više, a manje da osuđuju. Svako već sutra može da se nađe u istoj situaciji. Neka se stave u cipele mojih roditelja. Znaju li kako se moja majka osjećala kada je saznala? Kada je čekala mjesecima da me vidi, ali smo čvrsto odlučili da se držimo pravila.
Ja sam bila na granici da sebi nešto uradim zbog komentara… Budite humani. Ako ne možete pomoći nemojte da pravite još gore. Nama je dovoljno što imamo ovo. Ne treba nam linčovanje“, zaključila je ova u djevojka.
