Francuski predsjednik Emmanuel Macron želi u ponedjeljak izvesti veliki diplomatski potez, okupljajući nekoliko zapadnih zemalja kako bi priznale palestinsku državu, ali daleko je od postizanja stvarnog preokreta u Gazi.
Ograničenja onoga što može postići na Generalnoj skupštini Ujedinjenih naroda su jasna. Evropske teškaše poput Njemačke i Italije neće se pridružiti njegovoj inicijativi, a malo je izgleda da njegovi napori mogu uvjeriti američkog predsjednika Donalda Trumpa ili izraelskog premijera Benjamina Netanyahua da okončaju rat.
Velika ideja u New Yorku je objaviti priznanje palestinske državnosti od strane Francuske, Ujedinjenog Kraljevstva, Belgije, Portugala, Luksemburga, Malte, Andore, Australije i Kanade. Jedan francuski zvaničnik nazvao je to "diplomatskom pobjedom" za Pariz.
Macronov krajnji cilj je pokazati da postoji globalna protuteža Trumpovoj podršci izraelskom ratu u Gazi, te pojačati pritisak za mir. Već se prave poređenja s francuskim prkosom pod Jacquesom Chiracom kada se suprotstavio SAD-u zbog invazije na Irak 2003. godine – stav koji je također iznesen u historijskom govoru u UN-u.
Naravno, postoji i jak unutrašnji politički motiv. Evropski lideri su svjesni potrebe da iskoriste val javnog bijesa zbog rata, koji samo raste kako se broj poginulih u Gazi povećava. Anketar YouGov otkrio je da podrška javnosti Izraelu u zapadnoj Evropi doseže historijski niske razine.
Ograničeni utjecaj i podijeljena Evropa
Ali koliko utjecaja Macron zapravo ima? Čak i Francuzi priznaju da velike geste u New Yorku neće imati neposredan učinak na pogoršanu humanitarnu krizu u Gazi, dok izraelski tenkovi napreduju u kopnenoj ofanzivi. Ni Izrael ni Sjedinjene Države neće popustiti zbog Macrona.
Štaviše, pokušaj francuskog predsjednika da pokaže zajednički front također otkriva koliko je zapadna Evropa razjedinjena, posebno kada zemlje EU i NATO-a hodaju po jajima oko Trumpa zbog rata u Ukrajini.
Njemačka, Italija, Grčka i Nizozemska neće se pridružiti. Njemački kancelar Friedrich Merz neće ni prisustvovati, jer je našao važnije brige kod kuće. Talijanska Giorgia Meloni insistira da nije za priznavanje palestinske države "prije njenog uspostavljanja" i stići će dan nakon Macronovog događaja.
"To ništa ne mijenja"
Prema jednom evropskom diplomati, koji je dobio anonimnost zbog osjetljivosti teme, rizik je bio da će "Izrael popustiti" kako se međunarodni pritisak bude pojačavao. Ali diplomat je priznao da ne izgleda da se taj rizik isplatio: "Ne izgleda da se to događa. SAD podržavaju Izrael, i oni ubrzavaju aneksije na Zapadnoj obali." Drugi diplomat je primijetio da dok god Izrael ima podršku "svog velikog saveznika Sjedinjenih Država s njihovim Iron Dome-om... to ništa ne mijenja."
Ipak, za mnoge posmatrače, Macronov potez manje se odnosi na neposredan utjecaj, a više na stvaranje prekretnice u odnosima Evrope s Izraelom.
Evropa je proganjana svojom ulogom u holokaustu i uvijek je poduzimala samo "simbolične, male" korake protiv Izraela, rekla je Kristina Kausch, stručnjak za Bliski istok iz trusta mozgova German Marshall Fund, čak i ako su se Evropljani "neugodno osjećali zbog toga kako Izrael tretira Palestince". "Ali razvoj događaja u posljednje dvije godine, i u posljednjih nekoliko mjeseci, doveo je do spoznaje da se stvari ne mogu nastaviti", rekla je. Za Kausch, potez Evropske komisije prošle sedmice prema uvođenju sankcija i carina na Izrael predstavlja tu promjenu u načinu razmišljanja Evrope. "To je bez presedana", rekla je. "Trgovinske mjere obično se poduzimaju samo protiv autoritarnih zemalja poput Mjanmara ili Bjelorusije", rekla je.
Pod pritiskom
U sedmicama i danima prije Macronove konferencije o Palestini, SAD i Izrael pokušali su pokvariti francusku diplomatsku ofanzivu. Washington je prošlog mjeseca odbio dati vizu predsjedniku Palestinske uprave Mahmoudu Abbasu za putovanje u SAD kako bi prisustvovao godišnjem okupljanju Ujedinjenih naroda. Izrael razmatra razne mjere odmazde protiv Francuske, a premijer Netanyahu i njegovi glavni pomoćnici pokušavaju u zadnji trenutak uvjeriti Macrona da poveže francusko priznanje palestinske državnosti s oslobađanjem preostalih izraelskih zarobljenika koje drži militantna grupa Hamas. "Ako će priznanje vezati s oslobađanjem talaca, onda Izrael to može progutati", rekao je jedan izraelski zvaničnik za POLITICO pod uvjetom anonimnosti.
Za Francusku, negativne reakcije su dokaz da njihovi diplomatski napori imaju učinak i da su Izrael i SAD sve više izolovani. "To neće puno promijeniti za stanovnike Gaze", rekao je bivši francuski ambasador u Sredozemlju Karim Amellal. "Ali vidimo kako se savezi pomjeraju. Postoje Izrael i SAD protiv većine evropskih nacija, uključujući Njemačku... i dinamika će sada naglasiti njihovu izolaciju", rekao je. Bivši francuski ambasador u Siriji Michel Duclos povukao je direktne paralele s francuskim naporima protiv rata u Iraku 2003. "Francuska je bila politički i ekonomski oslabljena, ali je i dalje bila sposobna usmjeriti osjećaje većine zemalja", rekao je. Ali očita je i druga paralela. Kako se Duclos prisjeća, francuski zaokret u diplomatskom svjetlu 2003. godine nije spriječio invaziju na Irak, niti godine nemira koje su uslijedile diljem Bliskog istoka. "Rizik je da će biti gubitak vremena", rekao je. Prvi citirani evropski diplomat odbacio je Macronovu konferenciju o državnosti kao "posljednji čin predsjednika koji želi ostaviti nasljeđe iza sebe."
Izgovori, izgovori, izgovori
Popis učesnika na Macronovoj konferenciji o Palestini teško da je zvjezdani u smislu evropskih lidera. Španski premijer Pedro Sánchez, Bart De Wever iz Belgije, Marcelo Rebelo de Sousa iz Portugala i lideri iz Luksemburga i Malte prisustvovat će konferenciji u ponedjeljak. Malo više težine donijet će Mark Carney iz Kanade i Anthony Albanese iz Australije, koji se očekuju da će održati govore. Kao znak da je evropska odlučnost da se suprotstavi SAD-u i Izraelu krhka, većina ostalih evropskih lidera, čak i onih istomišljenika, našla je razloge da se drži podalje od Macronove konferencije. Britanski premijer Keir Starmer pokušava manevrirati između pritiska svoje stranke i izbjegavanja Trumpove osude, koji je prošle sedmice imao uglavnom prijateljsku posjetu UK-u. Ne očekuje se da će Starmer prisustvovati okupljanju UN-a, ostavljajući to zamjeniku premijera Davidu Lammyju i ministrici vanjskih poslova Yvette Cooper. Suočio se s kritikama od preuzimanja dužnosti zbog vremena koje je proveo u inostranstvu na međunarodnim summitima, dok nekoliko njegovih najhitnijih domaćih misija ostaje neriješeno. Njemački kancelar Merz također neće prisustvovati, šaljući umjesto sebe svog ministra vanjskih poslova Johanna Wadephula. Zvanično, Merzov izostanak je zbog domaćih pitanja koja zahtijevaju njegovu pažnju, poput parlamentarnih rasprava o nacionalnom budžetu za sljedeću godinu. Zgodan vremenski sukob također omogućava njemačkom kancelaru, čvrstom protivniku priznavanja palestinske državnosti, da izbjegne direktno suočavanje s Parizom – i drugima – na međunarodnoj sceni. Kancelar i njegova vlada su se iznova izjašnjavali protiv takvog koraka. "Njemačka vlada trenutno ne razmatra priznavanje palestinske državnosti", rekao je Merz u četvrtak navečer tokom posjete Madridu. "Nastavljamo smatrati takvo priznanje jednim od konačnih koraka, a ne jednim od prvih, na putu ka rješenju s dvije države." Kausch iz German Marshall Funda objasnila je: "Nije mu potrebno, niti politički zgodno da ide... Dovoljno je da ne blokiraju stvari i puste Francusku i Španiju da pomaknu razgovor naprijed", rekla je, misleći na odluku Njemačke da podrži francusku deklaraciju u podršci rješenju s dvije države. Španija već priznaje palestinsku državu. Stojeći uz Sáncheza, koji je zauzeo posebno čvrst stav prema Izraelu među zemljama EU, Merz je dodao: "Nije iznenađenje da možda imamo različita mišljenja o ovom pitanju. Naravno, to ima veze i s njemačkom historijom." Talijanska premijerka Meloni, koja nikada nije bila ljubiteljica podržavanja Macronovih inicijativa, također se drži podalje, birajući da stigne u New York dan nakon konferencije. Prošle sedmice, talijanski ministar vanjskih poslova Antonio Tajani odbacio je poteze za priznavanje Palestine kao "apsolutno beskorisne". "Priznavanje palestinske države danas je način da sebi damo čistu savjest i ne rješava problem", rekao je u talijanskom senatu u četvrtak. Visoki grčki zvaničnik rekao je da je tajming pogrešan: "Mi smo bezrezervno za uspostavljanje palestinske države. Međutim, vjerujemo da jednostrano priznanje u ovom trenutku ne donosi nikakve korisne rezultate." U ponedjeljak, Macron će možda moći prekriti podjele među Evropljanima zanosnim govorom i pažljivo koreografiranom konferencijom, ali podjele su važne kada je u pitanju poduzimanje akcije. Za sada, nije bilo dovoljno podrške među zemljama EU da se usvoje ni sankcije ni carine protiv Izraela, a potonje zahtijeva kvalificiranu većinu za usvajanje. Ali to bi se moglo promijeniti. Prema riječima dvojice diplomata u Briselu, ako Izrael poduzme korake poput aneksije teritorija nakon Macronove konferencije o državnosti, zemlje EU koje su se do sada protivile bilo kakvim mjerama EU protiv Izraela, posebno Njemačka, mogle bi odlučiti promijeniti svoj stav. Čak i tada, međutim, stvarna moć će i dalje ležati kod izraelskih čvrstih saveznika u Washingtonu. Američki državni sekretar Marco Rubio nije štedio riječi o francuskom predsjednikovom "neodgovornom" planu za koji kaže da će biti "šamar žrtvama 7. oktobra."