Na naslovnici svog najnovijeg albuma, Confessions II, Madonnino lice prekriveno je ljubičastim velom.
"Ponekad jednostavno volim da se sakrijem u sjeni", kaže na početku albuma. "Stvorim novu personu, drugačiji identitet. Mogu biti ko god poželim."
Madonna je oduvijek bila majstorica transformacije. Decenijama joj je nezasitna muzička radoznalost omogućavala da prati duh vremena, često predstavljajući nove zvukove pop muzici prije nego što bi postali dio glavnog toka.
Zato je nastavak bio posljednje što je iko očekivao. Ali za svoj 15. album vraća se svom desetom, Confessions on a Dance Floor iz 2005. godine.
Mora "biti jednako dobar ili bolji" od originala
To je bio njen posljednji istinski klasični album, himna oslobađajućoj moći noćnog kluba. Mjestu gdje je jedna od najprepoznatljivijih žena na planeti mogla nestati u moru tijela i izgubiti se u muzici.
Nakon što je preživjela sepsu opasnu po život, odlučno se vratila tom svijetu.
Na albumu Confessions II "živi pod neonskim svjetlima" u "hramu znoja i prepuštanja". Istovremeno je zbunjena generacijom koja je bliskost licem u lice zamijenila beskrajnim i otupljujućim skrolanjem po TikToku, piše BBC u recenziji albuma.
U povratku na plesni podij prati je britanski producent Stuart Price, koji je bio koautor prvog dijela albuma Confessions i muzički direktor Madonnine nedavne turneje Celebration.
Govoreći za magazin Interview, Madonna je rekla da su se njih dvoje složili da novi album mora "biti jednako dobar ili bolji" od originala.
Nije. Ali mu je veoma blizu.
Prvih trideset minuta albuma besprijekorno je. Prepuni pulsirajućih dubokih basova i preciznih klupskih ritmova, prolaze u opojnom vrtlogu hedonizma i ushićenja.
Madonna širom otvara vrata hipnotičnom pjesmom I Feel So Free, koja podsjeća na Donnu Summer. U euforičnoj pjesmi Good For The Soul raspušta nam kosu, a zatim pleše uz filtrirane grooveove pjesme Love Sensation.
Srednji dio albuma ipak pomalo posustaje. Pjesme poput School i Love Without Words eksperimentalnije su, pune isjeckanih vokala i sintisajzera koji "krčkaju", ali do tog trenutka već smo otprilike 900 puta čuli neku varijaciju na temu "ritam nas oslobađa". Da, shvatili smo, Madonna. Ples = dobro. Neplesanje = tužni emoji.
Album zaista dostiže vrhunac kada postane autobiografski.
Znojem natopljena šetnja kroz klub
Najbolja pjesma je Danceteria, znojem natopljena šetnja kroz klub u kojem je Madonna započela svoju karijeru.
Upravo je tamo nagovorila DJ-a Michaela Kaminsa da pusti demo pjesme Everybody, čime je osigurala svoj prvi diskografski ugovor.
U pjesmi dočarava elektrizirajuću klijentelu tog kluba kroz rap dionicu koja podsjeća na nabrajanje holivudskih legendi u pjesmi Vogue.
Susrećemo Nilea Rodgersa, a u pjesmu ulazi disko gitara. Breakdance grupa The Rock Steady Crew predstavljena je uz prepoznatljivi ritam pjesme Apache. A kada Kamins konačno pusti Everybody, u pozadini odjekuje sempl njenog refrena.
Predstavljena kroz kratki film u kojem se pojavljuju Kate Moss i Benedict Cumberbatch, ova pjesma bila bi savršen izbor za singl.
Umjesto nje, ta čast pripala je duetu sa Sabrinom Carpenter, Bring Your Love.
Premijerno izvedena uživo na festivalu Coachella, ova pjesma je najnovija u dugom nizu Madonninih pjesama u kojima se suprotstavlja tuđim osudama (vidjeti i: Human Nature, Nobody Knows Me, Rebel Heart).
Prisustvo Sabrine Carpenter potpuno je zasluženo. Poput Madonne, i ona je prošla kroz talas seksističkih komentara o svojim tekstovima i odjevnim kombinacijama, često od ljudi koji su njenu satiru muških seksualnih želja pogrešno shvatili kao njihovo odobravanje.
U pjesmi Bring Your Love udružuju snage u izjavi pune odlučnosti: "Znam gdje su tijela zakopana / Ne pokušavaj me ušutkati."
Bijesom protiv algoritma
Zanimljivo je da Madonna u ovoj pjesmi odbacuje i samu ideju komercijalnog uspjeha.
"Kažem: 'Ne pokušavajte me omesti brojkama', jer sam ovaj album počela raditi bez razmišljanja o top-listama i streamingu", rekla je za Vogue Italia.
"Raditi isključivo prema algoritmima i umjetnoj inteligenciji ne dopušta vam da rizikujete, a to je potpuno suprotno od stvaranja umjetnosti."
To je zgodna odbrana, s obzirom na to da je pjesma završila tek na 29. mjestu britanske top-liste singlova, ali je istovremeno i važno novo usmjerenje.
Madonnin rad tokom 2010-ih povremeno je patio od neuvjerljivih pokušaja da ostane relevantna u pop muzici. Ovdje se čak ni ne trudi referirati na aktuelne plesne trendove. Nema pokušaja da iskoristi obnovljenu popularnost drum and bassa niti oponaša najsavremeniju produkciju PinkPantheress ili Charli XCX.
Umjesto toga, Confessions II vraća pogled na house pokrete iz Chicaga i Detroita iz osamdesetih godina, paralelna središta muzičkih inovacija, duhovnog optimizma i LGBTQ izražavanja, koje Madonna izuzetno dobro poznaje.
Čak koristi i semplove ključnih pjesama iz tog perioda, uključujući Good Life grupe Inner City i French Kiss Lil Louisa.
Mislim da je njegov najbliži rođak u njenoj diskografiji album Erotica iz 1993. godine, koji je također bio inspiriran underground house muzikom, dok je obrađivao teme previranja i gubitka usred krize izazvane AIDS-om.
Gubitak je snažno prisutan i ovdje.
U pjesmi Fragile Madonna tuguje za svojim pokojnim bratom Christopherom. To je nježna pjesma o njihovom djetinjstvu, udaljavanju i pomirenju, koja završava njenom željom: "Nadam se da si pronašao neko bolje mjesto."
Dirljiva je i emotivna, ali pomalo zveckavi breakbeat odvlači pažnju od osjećaja koje pjesma nosi.
Mnogo uspješnija je Betrayal, džezom obojena trip-hop numera za koju se čini da govori o Madonninoj maćehi Joan Ciccone, koja je preminula od raka 2024. godine.
Nakon nje slijedi još jedna međugeneracijska priča, The Test, u kojoj Madonna i njena najstarija kćerka Lourdes Leon razrješavaju svoje nesuglasice uz prostranu, trance instrumentalnu podlogu.
"Nisi tražila sva ta blještava svjetla... Voljela bih da sam znala koliko sam bola prouzrokovala", pjeva Madonna u rijetkom trenutku priznanja vlastite krivice.
Lourdes odgovara stihom u kojem priznaje majčinu ljubav, ali istovremeno potvrđuje svoju nezavisnost.
"Pratim trag onoga što si sašila, ali zadržavam vlastiti kroj."
Album završava još jednom pjesmom posvećenom sjećanjima, L.E.S., u kojoj Madonna sanjari o svojoj prvoj simpatiji, mladiću s gitarom iz njujorške četvrti Lower East Side.
To je šarmantan završetak nakon porodične drame koja obilježava posljednju trećinu albuma.
I ujedno je duhovit. Madonna je album započela željom za anonimnošću, ali do njegovog kraja podigla je ljubičasti veo. Ovo je najbliže što smo došli pravoj Madonni još od albuma Ray of Light, prije gotovo 30 godina.
Kao što je jedna velika autorica stihova jednom primijetila: samo kada pleše može se osjećati ovako slobodno.
Najbolje pjesme
Danceteria – Uzbudljiva rekonstrukcija New Yorka osamdesetih godina, gdje su se hip-hop grupe i modni dizajneri družili s Louom Reedom i Davidom Byrneom. "Svi ovdje su umjetnička djela", pjeva Madonna dok se vraća kroz vrijeme.
Love Sensation – Velika, razigrana ljetna himna s prizvukom Daft Punka i Stardusta. Prva ljubavna pjesma na albumu, koja iz neobjašnjivog razloga nije uvrštena na standardno izdanje od 12 pjesama.
Bring Your Love (feat. Sabrina Carpenter) – Pjesma u kojoj dvije pop titanke brane svoje pravo da istražuju žensku seksualnost u svim njenim oblicima. Snažni piano house groove čak uključuje i podsjetnik na Madonninu pjesmu Express Yourself. Umjesto da poruči: "Imam nešto reći o tome", sada provocira pitanjem: "Imaš li ti nešto reći o tome?"
Bizarre – Dugo najavljivani duet s Kylie Minogue nije se našao na albumu Confessions II, ali ovo bi bila savršena pjesma za njega, puna svjetlosti i vedrine, sa zaljubljenim stihovima o "filmskoj zvijezdi s dubokim plavim očima".