Nakon što je Dževad Mahmutović presudio da odluka o imenovanju Vlade RS jučer bude objavljena u Službenom glasniku RS čime je i legalizirana, iz krugova SDA , a i sam Mahmutović u izjavama za medije pokušavaju njegov stav da ne podrži pokretanje mehanizma zaštite vitalnog nacionalnog interesa bošnjačkog naroda na odluku o imenvoanju Vlade RS, predstaviti 'mudrim i genijalnim potezom'.
Plasiraju se i informacije i da bi zahtjev Kluba Bošnjaka u Vijeću naroda RS u konačnici ionako bio odbačen i da se sada brže može podnijeti apelacija Ustavnom sudu BiH.
Sve to moguće je da je tačno i da stoji. Ali ovdje se uopšte ne radi o pravnom aspektu zahtjeva koji je Klub Bošnjaka imao puno pravo podnijeti, nego o onom političkom.
Jasno je da se u ovom slučaju radilo o tome da li pomoći ili odmoći Miloradu Dodiku i SNSD-u i da odluka Ustavnog suda BiH ako do eventualnog zahtjeva i dođe ne može biti donesena prije općih izbora, nakon kojih će Minićevoj vladi mandat ionako prestati.
Suštinsko pitanje je da li je trebalo olakšati Dodiku,a ne hoće li zahtjev proći
U ovom slučaju, i 'ptice na grani' znaju da je Dodiku odgovaralo da Klub Bošnjaka u Vijeću naroda ne pokrene mehanizam za zaštitu vitalnog nacionalnog interesa.
I da do toga ne dođe, pomogao je Mahmutović. Jer je bio suzdržan pri glasanju, a nije se pridružio onima koji su glasali za, a to su delegati Alija Tabaković, Adil Osmanović, Armin Hamzić i Smail Mešić. Uz tri glasa protiv pokretanja tog mehanizma koje su e-mailom poslala tri SNSD-ova Bošnjaka, Mahmutovićev suzdržani glas pomogao je namjeri SNSD-ovih ili Dodikovih Bošnjaka da se ne spriječi legalizacija Minićeve vlade. I to su činjenice.
Da je Mahmutović podržao pokretanje mehanizma zaštite vitalnog nacionalnog interesa, ne bi uradio ništa ni protivzakonito ni protivustavno.
Naprotiv, iskoristio bi instrument koji Ustav daje klubovima naroda u Vijeću naroda RS.
Ali politički, taj potez bi imao sasvim jasnu posljedicu . Usporio bi, zakomplikovao i možda ozbiljno poremetio Dodikove planove da što brže legalizira vladu i ispegla grešku napravljenu u periodu najžešćih napada na državu BiH, na njene institucije i na Bošnjake.
I zato je suštinsko pitanje jednostavno. Je li Miloradu Dodiku u ovom trenutku trebalo pomagati da legalizira nelegalnu vladu i da što prije omogući rad novoformrianoj?
Svako ko ovu zemlju doživljava ozbiljno, ko pamti šta je Dodik radio i govorio proteklih mjeseci, ko je slušao prijetnje, uvrede i otvorene udare na državu, reći će, naravno da nije.
A Mahmutović je uradio upravo to. Pomogao je Dodiku. I nijedna pravna akrobacija to ne može sakriti.
Priča o tome da bi zahtjev ionako bio oboren pred institucijama RS možda jeste realna. Ali to nije poenta. Poenta je da bi se procedura razvukla sedmicama, možda i cijeli mjesec. Do tada, odluka o imenovanju Vlade RS ne bi mogla biti objavljena u Službenom glasniku RS i ne bi bilo njene formalne legalizacije.
Dodik bi ostao u političkom i pravnom vakuumu. A u entitetu RS se u međuvremenu dešavaju mnoge stvari, vode se političke bitke č,eka se druga odluka Ustavnog suda BiH, slijede ponovljeni izbori za predsjednika RS na 136 biračkih mjesta .
I u ovom slučaju za Dodika i SNSD vrijeme je značilo više od odluke Ustavnog suda BiH.A, Mahmutović je izabrao da ubrza i olakša posao Dodiku.
I dok Mahmutović i oni koji ga podržavaju pokušavaju javnosti njegov potez predstaviti jedinim pravno utemeljenim i ispravnim, podsjetit ćemo kako se mehanizmi vitalnog interesa koriste u stvarnoj politici i kako ga koristi SNSD.
Bez prejudiciranja da podržavamo zloupotrebu pokretanja zaštite vitalnog nacionalnog interesa u ovoj situaciji najplastičniji primjer za potpuno pojašnjenje toga kako se politički ciljevi postižu kroz taj mehanizam jeste onaj iz novembra prošle godine i ponašanja SNSD-ovih delegata u Klubu Srba u Domu naroda PSBiH.
Naime, na hitnoj sjednici na kojoj je bio i budžet Nenad Vuković iz PDP-a trebao je biti imenovan u nekoliko komisija umjesto Snježane Novaković-Bursać, bivše SNSD-ove delegatkinje. To su mjesta koja pripadaju Vukoviću.
I u Domu naroda PSBiH na toj novembarskoj sjednici bilo je dovoljno ruku da Vuković bude izabran.
SNSD je unaprijed znao da tog dana ne može rušiti kvorum, jer je na istoj sjednici bio i budžet, čije usvajanje im je bilo itekako važno i zato su pristali da se tačke o imenovanju komisija stave na sam početak dnevnog reda.
Čim je postalo jasno da za imenovanje Nenada Vukovića postoji većina, SNSD je aktivirao mehanizam zaštite vitalnog nacionalnog interesa srpskog naroda.
Time su formalno zaustavili glasanje o tim tačkama, a da pritom nisu morali napustiti sjednicu. Ostali su u sali, izglasali budžet, a sporni prijedlog su gurnuli u proceduru koja pred Ustavnim sudom BiH traje do danas.
SNSD je tada vrlo dobro znao da nema nikakve stvarne povrede vitalnog nacionalnog interesa srpskog naroda, jer u nekoliko komisija Srbin je trebao zamijeniti Srpkinju. Ipak, pokrenuli su mehanizam zaštite vitalnog interesa. Ne zato što su vjerovali da u tom postupku mogu pobijediti, nego zato što su znali da će kupiti vrijeme i politički prostor.
I svi znaju šta slijedi. Kada se pitanje imenovanja Vukovića ponovo vrati na dnevni red, nakon što se iscrpe procedure, SNSD će ga ponovo dočekati spreman, razbijanjem kvoruma ili uz pomoć partnera iz HDZBiH i tako će taj slučaj gurati u stranu sve do izbora.
Nije na Mahmutoviću da osporava pravo na što će Klub Bošnjaka aktivirati mehanizam zaštite
To je školski primjer kako se u BiH koriste institucionalni mehanizmi, ne da bi se dokazalo da si u pravu, nego da bi ostvario politički cilj.
E upravo tu lekciju Mahmutović nije htio ili nije smio da primijeni.Nego je Mahmutović ubjeđivao četiri Bošnjaka koja su bila za pokretanje zaštite vitalnog nacionalnog interesa da oni nisu nadležni da osporavaju da je v.d. predsjednica RS mogla imenovati Minića za mandatara, a sporio im je i nadležnost da propituju da li je pet ministarskih pozicija u Vladi RS koje pripadaju Bošnjacima uistinu i pripalo osobama koje se tako izjašnjavaju.
A, potvrdit će to svi pravni stručnjaci, Klub Bošnjaka je imao i zakonsko i ustavno pravo da pokrene mehanizam zaštite vitalnog nacionalnog interesa bošnajčkog naroda u ovim slučajevima, a na drugim institucijama u RS je bilo da odlučuju o osnovanosti tih zahtjeva, a ne u Mahmutovićevoj nadležnsoti.
Poseban je problem u tome što je Mahmutović sprečavanjem da se pokrene taj mehanizam, dozvolio da Dodik greške iz perioda otvorenog udara na državu ispravlja uz pomoć bošnjačkih ruku u entitetskim institucijama.
Ali, SNSD je na ovdašnjoj politiičkoj sceni odavno pokazao kako se 'igraju igre'. Oni koriste svaki mehanizam, čak i kada znaju da su u krivu, ako im to donosi političku korist. Mahmutović je imao priliku da istu logiku iskoristi za potpuno suprotan cilj da oteža Dodiku. Ali, nije.
Zato priča o tome kako je ovo 'pravno pitanje' ne stoji. Ovo je bilo čisto političko pitanje. I u tom političkom pitanju Mahmutović je izabrao stranu. Onu Dodikovu.
I ma koliko se sada oni koji pravdaju Mahmutovićev potez pozivali na ustavnost, procedure i njegov doktorat , činjenica je da on nije bio suzdržan, Vlada RS danas ne bi bila legalizirana. Da je podržao četiri preostala bošnjačka delegata,ne bi učinio ništa ni protivpravno ni protivustavno . U tome je poenta i sve ostalo su samo izgovori.