Kolike su razmjere genocida, jako je teško utvrditi i te posljedice najbolje će osjetiti buduće
generacije.
U genocidu u Srebrenici su ubijane cijele porodice, a mnogi kućni pragovi sravnjeni s lica zemlje.
Vrijeme nije bilo saveznik
Kolike će posljedice genocid ostaviti budućim generacijama, pokazat će vrijeme, ali vrijeme uglavnom nije bilo saveznik majkama Srebrenice jer su mnoge prerano otišle s ovog svijeta.
Majke Srebrenice zasigurno su najveći fenomen koji se mogao iznjedriti u vremenu zla i uništenja jednog naroda.
Iako su u genocidu 1995. godine, mnoge i ranije, izgubile svoje najmilije i ostale bez sinova, muževa, braće, očeva, nikada iz usta ovih heroina, svijet nije čuo riječ osveta, niti pozivanje na ubijanje.
Hrabrost i borbenost za istinom, pravdom i ljubav prema svojim najrođenijim, najbolje se odslikava primjerima onih koje su se vratile u Srebrenicu i izgradnjom Memorijalnog centra Potočari, na mjestu gdje su Ujedinjeni narodi ostavili nezaštićene Bošnjake Podrinja.
U gradu genocida često su se gledale u uči s onima koji su ubijali njihove sinove. Mnoge su u Srebrenici, nakon što su oboljele, dočekale smrt.
Jedna od majki koja je najviše učinila za mrtve i za žive žrtve genocida, koja se davala i borila do zadnjeg daha je Hatidža Mehmedović, predsjednica Udruženja Srebreničke majke.
Hatidži su pripadnici Vojske Republike Srpske ubili sinove Almira (18) i Azmira (21) i muža Abdulaha (44) koji su ukopani u Memorijalnom centru Potočari.
Živjela je sama u srebreničkom naselju Vidikovac ali njena borba, iz dana u dan, bila je sve jača i jača.
Hatidža je u poslijeratnoj Srebrenici, svojom upornošću i željom da Srebrenica "živi" zaposlila više Bošnjaka od svih ovdašnjih političara.
Veliko zalaganje
Zbog prevelike želje da Srebrenica uspije, svoju energiju i trud ulagala je u skoro svaki srebrenički projekt.
Njeno zalaganje bilo je svakodnevno i često je bila meta policijskih prismotri, završavala i na sudu, ali nikada nije poklekla.
Hatidža je sa odlučnošću dočekala komandanta UNPROFOR-a, francuskog generala Filipa Moriona u Memorijalnom centru Potočari 2010. godine i podsjetila na njegovu sramnu ulogu tokom srebreničke golgote.
Hatidža je, kao što mnoge ne bi mogle, dočekivala i s dostojanstvom ispraćala i one koji zaslužuju i koji ne zaslužuju doček, ali Hatidžina borba, bila je istina i pravda za ubijene i borba za preživjele žrtve.
Zahvaljujući njenoj snazi i poštovanju majki koje je okupljala oko udruženja, mnogi zločini počeli su se obilježavati, kao što je masakr na igralištima ispred osnovne škole u Srebrenici.
Na igralištu stoji ploča kao podsjetnik da su na tom mjestu 12. aprila '93. godine ubijeni Bošnjaci, među kojima je bilo najviše djece.
Srebrenica je s Hatidžom bila mirnija, spokojnija i sigurnija.
Borila se do smrti
Majka koja je ukopala sinove u Memorijalni centar i ostala sama da se bori s onima koji su se vratili u Srebrenicu i da im osigura bolje uslove života, borila se do same smrti.
U znak sjećanja na Hatidžu Mehmedović snimljeni su i filmovi i napisane knjige, a u Novom Pazaru sagrađen je plato "Hatidža Mehmedović".
Srebrenica se Hatidže Mehmedović sjeća uglavnom obilježavanjem godišnjice njene smrti, a Emmausov Dom starih, nosi naziv "Dom za stara lica Hatidža Mehmedović".
Još jedno hrabro srce, koje nije moglo više izdržati, i koje je prerano napustilo Srebrenicu je srce Nure Alispahić, majke dva sina, Azmira i Admira.
Šesnaestogodišnjeg Azmira ubili su pripadnici zloglasne jedinice Škorpioni, pucajući mu u leđa u Trnovu, snimajući i iživljavajući se nad srebreničkom patnjom, a sin Admir ubijen je na tuzlanskoj Kapiji 25. maja 1995. godine.
Stravični snimci
Snimak ubistva šestorice Srebreničana je prvi put prikazan na suđenju Slobodanu Miloševiću u Hagu.
Majka koja je često dolazila u Srebrenicu i borila se da genocid ne bude zaboravljen je i Hajra Ćatić predsjednica Udruženja "Žene Srebrenice".
Hajra nije dočekala da nađe kosti sina Nine Ćatića, ratnog novinara, čije je vapaje svijet zadnji put čuo iz Srebrenice preko radio veze.
Nura Alispahić je umrla 2020. godine. Ukopana je u mezarju Kazani u Srebrenici.
Hatidža Mehmedović umrla je nakon kratke i teške bolesti 2018. godine, a ukopana je u mjesnom mezarju u mjesnoj zajednici Sućeska.
Hajra Ćarić je preselila 2021. godine, a ukopana je u mezarju Komarčevo iznad Srebrenice.
Mnogo je majki koje su se vratile u Srebrenicu i Podrinje i u samoći i tišini dočekale smrt.
Javnost o njima nije ništa znala jer su živjele daleko od interesovanja i svoju bol i patnju nisu ni sa kim djelile.
Njihovo prisustvo u Podrinju i povratak na prijeratna ognjišta i mjesta gdje su ubijeni njihovi najmiliji i nijedan zabilježeni slučaj osvete, između ostalih, dokaz je fenomena majki Srebrenice.
Od majki Srebrenice, cijeli svijet može puno toga naučiti.