Kako saznaje Raport ovih dana se u sarajevskom tramvaju desio incident u kojem je stariji muškarac seksualno uznemirao maloljetnicu. Kako svjedoči otac djevojčice, predator je pokušao da je dodiruje, a onda joj je i namignuo.
Maloljetnica je skupila hrabrost da se suprotstavi napadaču, odgurnula ga i brzo izašla iz vozila. Muškarac je krenuo za njom, ali je ubrzo nestao između zgrada, a sve se odvijalo u sarajevskoj Općini Novi Grad.
Ono što nije nestalo jeste osjećaj nesigurnosti koji je ostao iza tog kratkog, ali traumatičnog susreta.
Procedura se pokazala iznenađujuće komplikovanom
Zajedno s ocem (identitet poznat redakciji), djevojčica je otišla u policiju. Tamo ih nije dočekala brza i jednostavna zaštita, već procedura koja se pokazala iznenađujuće komplikovanom. Niz obrazaca, potpisa, pitanja i ponovnog prepričavanja događaja pretvorili su prijavu u dodatno iscrpljujuće iskustvo. Za porodicu koja je već pod stresom, administracija je postala nova prepreka.
"U policiji su bili korektni, ali procedure su takve da bi trebalo više potpisa, dolazaka i novog izlaganja stresu djeteta. Trebala bi dolaziti na eventualna prepoznavanja i slično, što stvarno otežava stvari. Jednostavno, sistem ne štiti djecu u ovakvim slučajevima. Tu bi se trebale poduzimati hitne stvari, posebno jer se radi o nasilju nad djecom", kaže nam otac srednjoškolke.
I tu se otvara suštinski problem, dok se žrtva i roditelji probijaju kroz sistem, osoba koja je osumnjičena za seksualno uznemiravanje ostaje na slobodi kako je to ostalo u ovom posljednjem slučaju koji se dogodio prije par dana.
Policijski službenici postupaju u skladu sa važećim zakonima i propisima, ali upravo ti zakoni često ne nude brzu i efikasnu reakciju, posebno kada su u pitanju maloljetnici i uznemiravanje u javnom prostoru.
Ovo dodatno upozorava roditelje da oprez ne smije biti ograničen samo na online svijet. Predatori vrebaju i u javnom prevozu, često koristeći gužve i trenutke nepažnje. Zato je važno da roditelji aktivno prate svoju djecu, budu prisutni i razgovaraju o situacijama na koje trebaju obratiti pažnju, jer sistem je toliko spor i inertan da prekršitelji i dalje mogu djelovati u tramvajima i drugim javnim prostorima.
Ozbiljan društveni propust
Roditelji se u takvim situacijama suočavaju s teškom dilemom. Da li vjerovati sporoj i opterećenoj proceduri ili razmišljati o tome da sami „uzmu stvari u svoje ruke“? Sama činjenica da se takvo pitanje uopće postavlja pokazuje dubinu nepovjerenja u sistem zaštite. To nije problem pojedinca, već znak ozbiljnog društvenog propusta.
Dodatni teret predstavlja i način na koji su procedure organizirane. Žrtva i roditelji često moraju davati detaljne izjave više puta, različitim službenicima, što znači ponovno proživljavanje traume. Postupak nerijetko uključuje i dodatnu dokumentaciju, eventualno uključivanje centra za socijalni rad, te čekanje odluke tužilaštva koja može trajati sedmicama ili mjesecima.
Posebno zabrinjava činjenica da ne postoji hitna, pojednostavljena procedura posebno prilagođena maloljetnicima u slučajevima seksualnog uznemiravanja u javnom prevozu ili na ulici. Ne postoji jedno jasno kontakt-mjesto koje vodi slučaj od početka do kraja, već se odgovornost rasipa između više institucija.
Sve to ostavlja utisak sporosti, neefikasnosti i udaljenosti sistema od stvarnih potreba žrtava.
Stručnjaci godinama upozoravaju da rješenje leži u jasnijim zakonskim definicijama, skraćenim rokovima, manjem broju formalnih koraka i većoj zaštiti djece u prvim satima nakon prijave.
Dok se to ne promijeni, roditelji će ostajati s osjećajem nemoći, žrtve s traumom, a predatori, prečesto, među nama i na slobodi.