Na dnevnom redu današnje sjednice Vijeća ministara BiH nalaze se tri ključne tačke za evropski put naše zemlje. I to Nacrt Zakona o VSTV-u, Nacrt zakona o izmjenama i dopunama Zakona o Sudu BiH i odluka o uspostavi Ureda glavnog pregovarača s EU.
Iza sva tri prijedloga stoje kadrovi HDZBiH. Dva zakona je u proceduru uputio ministar pravde Davor Bunoza, a odluku o glavnom pregovaraču Borjana Krišto, predsjedavajuća Vijeća ministara BiH.
Predsjedavajuća Krišto, očekivano, poziva na usvajanje svih ovih tačaka, ali je krajnje neizvjesno kakav će biti ishod, jer o ovim pitanjima suštinske saglasnosti i dalje nema.
Tajni Bunozin zakon
Razlog tome je što su na Nacrt Bunozinog Zakona o VSTV-u već stigle kritike da on uvodi etničke kriterije i da nije usklađen s evropskim standardima niti preporukama Venecijanske komisije.Javnost je ovaj zakon imala priliku vidjeti na javnim e-konsultacijama, na koje ih je Bunoza nedavno uputio o čemu je Raport ranije pisao.
O glavnom pregovaraču vjerovatno se neće ni raspravljati, jer bošnjački ministri se protive da se 'u paketu' razmatraju i usvajaju ove tri tačke, a nisu odustali od stava da glavni pregovarač ne može biti iz SNSD-a za što se zalažu iz te stranke i iz HDZBiH.
S druge strane, Zakon o Sudu BiH ministar Bunoza je u proceduru uputio u potpunoj tajnosti.Bez pojašnjenja, bez javnog nacrta, bez ijedne rečenice o tome šta se mijenja. Umjesto sveobuhvatnog zakona, sada se ponovo ide samo na 'izmjene i dopune', Zakona o Sudu BiH iako je Evropska komisija kao uvjet ranije navela donošenje Zakona o sudovima.Zašto je pristup promijenjen, niko nije objasnio. Još čudnije je što se EU o tome ne oglašava, što samo pojačava sumnje da se radi o rješenjima ispod evropskog nivoa.
Tako danas imamo situaciju u kojoj je kadar HDZBiH pripremio svoje prijedloge izmjena zakona o radu i nadležnostima izuzetno važnih pravosudnih institucija u BiH i bez obzira na to ako i nisu u skladu s evropskim standardima, iz HDZBiH pozivaju na njihovo usvajanje samo zato što su uvjet na evropskom putu, a niko u suštini ne garantuje da su ti zakoni u skladu s evropskim normama.
Zabrinjavajuće je i to što se čini da je predsjedavajućoj Vijeća ministara BiH Borjani Krišto važnije da otvaranje pregovora s EU bude u vrijeme njenog mandata, nego kvalitet zakona koji se usvajaju.
Jer, da je drugačije danas bi pred Vijećem ministara BiH bili prijedlozi zakona već usaglašeni prije svega sa strukom i evropskim standardima i dostupni javnosti, a ne izvučeni iz ladice jednog ministra iz jedne stranke.
Podsjećamo, svi dosadašnji prijedlozi Zakona o Sudu BiH, bilo po ranijem prijedlogu Bunoze, zatim HDZ-ove delegatkinje u Domu naroda PSBiH Marine Pendeš ili Predraga Kojovića bili su kritikovani kao manjkavi, s posebno naglašenim problemom umanjivanja nadležnosti Suda BiH.
Odgovornost je na HDZ-u, oni su pisali zakone
Također, nijedan od tih prijedloga nije predviđao formiranje Apelacionog suda, već izmještanje postojećeg Apelacionog odjeljenja iz kompleksa državnih pravosudnih institucija u Sarajevu na teritoriju RS. Prijedlog lokacija se mijenjao u zavisnosti od političkih interesa. SNSD je predlagao da sjedište bude u Banjoj Luci, opozicija iz RS da bude u Istočnom Sarajevu, Kojović na Palama, Pendeš u Istočnom Novom Sarajevu.
A danas i ne znamo šta Bunoza konkretno predlaže u Zakonu o Sudu BiH. Ako zakon bude usvojen, javnost će ga vidjeti tek kada stigne u parlamentarnu proceduru, što znači da HDZBiH u startu krši princip minimuma transparentnosti, u koji se u EU zaklinju, a u BiH 'prolazi ispod radara'.
Zato je ključno pitanje vrlo jednostavno. Da li je HDZBiH, čiji ministar predlaže zakone i čija predsjedavajuća poziva da se zakoni usvoje “bjanko”, osigurao da su ovi zakoni u potpunosti usklađeni s evropskim standardima, preporukama Venecijanske komisije i mišljenjima domaćih pravnih stručnjaka? Jer, ako jesu, zakoni će sigurno dobiti podršku.
Ali ako nisu rađeni po mjeri evropskih kriterija, onda ih ne treba usvojiti i oni koji bi iz tog razloga glasali protiv ovih zakona, ne bi ih 'oborili' zbog blokade, nego zbog zaštite pravne države.
Usvojiti manjkave zakone, jer su uvjet za evropski put, apsurd je nad apsurdima, jer ako želimo u EU, valjda moramo podići, a ne spuštati kriterije u oblasti pravosuđa.
Na eventualna obećanja da će se zakoni mijenjati 'u hodu', niko više ne smije nasjesti. Loša rješenja se teško mijenjajuBiH i njeni građani itekako imaju loša iskustva s političkim 'popuštanjima' u zakonodavnim tijelima pri donošenju manjkavih zakona.
Pokazalo se bezbroj puta da se u BiH loša rješenja donosena zbog nekih 'kompromisa' i obećanja, vrlo teško mijenjaju. Kad se nešto loše “zacementira”, retrogradne snage uvijek imaju dovoljno moći da održe status quo.
Tako bi bilo i s ovim zakonima i ako bi se danas usvojilo nešto što slabi državne institucije, to bi postala polazna tačka za buduća urušavanja državnih institucija.
Jer, kakva je korist od otvaranja pregovora ako će se time istovremeno oslabiti državne pravosudne institucije, otvoriti prostor za političke pritiske na te institucije s nižih nivoa i omogućiti izbor kadrova po etničkom, a ne stručnom ključu? To sigurno nije evropski put, to je put unazad.
Bosna i Hercegovina treba zakone koji će građanima garantovati standarde kakve uživaju građani EU. Ne trebaju nam zakoni koji služe samo da se formalno ispuni evropska obaveza, dok se u suštini pravosuđe stavlja pod kontrolu domaćih političkih centara moći i oduzimaju im se nadležnosti.
Zato, ako Bunozini zakoni nisu na najvišem evropskom nivou, odgovornost je na HDZBiH i niko takve zakone ne treba podržati.Građanima BiH ne treba formalno otvaranje pregovora s EU, ako će ih to koštati još slabijih, a ne evropskih standarda u pravosuđu. Jer, takav put vodi u nove probleme, a ne u Brisel.