Međunarodna matematička zajednica objavila je Leiden deklaraciju, dokument koji upozorava da umjetna inteligencija ugrožava ključne principe matematičkog istraživanja, od atribucije i autorskih prava do pouzdanosti naučnih dokaza.
Dok se umjetna inteligencija sve češće predstavlja kao alat koji bi mogao ubrzati naučna otkrića i riješiti probleme za koje su ljudima potrebne godine rada, dio akademske zajednice upozorava na drugu stranu te priče.
Grupa uglednih matematičara s univerziteta poput University of Oxford, University of Cambridge, ETH Zurich, Columbia University i Northwestern University objavila je takozvanu Leiden deklaraciju, kojom poziva naučnu zajednicu da ozbiljno preispita način na koji AI sistemi koriste matematička istraživanja i utiču na samu prirodu matematičkog rada.
Deklaraciju je podržala i International Mathematical Union, najvažnija svjetska organizacija u oblasti matematike.
Problem pouzdanosti rezultata
Autori dokumenta ne traže zabranu umjetne inteligencije u matematici. Naprotiv, priznaju da AI može biti koristan alat za istraživanja, formalizaciju dokaza i obradu velikih količina podataka.
Međutim, upozoravaju da trenutni način razvoja i primjene AI sistema ugrožava nekoliko temeljnih principa na kojima matematika počiva.
Jedan od najvećih problema je pouzdanost rezultata.
Matematika se zasniva na strogim dokazima i potpunoj provjerljivosti. Autori deklaracije upozoravaju da savremeni AI modeli često generiraju argumente koji djeluju uvjerljivo i autoritativno, ali mogu sadržavati suptilne greške koje nije lako uočiti. U disciplini u kojoj i najmanja greška može srušiti cijeli dokaz, takva nepouzdanost predstavlja ozbiljan izazov.
Atribucija i autorska prava
Matematičari tvrde da su mnogi AI modeli trenirani na ogromnim količinama objavljenih naučnih radova bez izričite saglasnosti autora, dok kasnije koriste znanje prikupljeno iz tih radova bez jasnog navođenja izvora.
Prema deklaraciji, time se podriva jedan od osnovnih mehanizama nauke – priznavanje doprinosa prethodnih istraživača.
Posebno je zanimljivo što deklaracija dolazi u trenutku kada AI kompanije sve češće predstavljaju impresivne matematičke rezultate kao dokaz napretka svojih modela.
Autori kritikuju praksu da se važna dostignuća prvo objavljuju kroz marketinške kampanje, blogove i medijske prezentacije, a tek potom prolaze kroz tradicionalni proces stručne recenzije.
Kao primjer navodi se sistem AlphaProof kompanije Google DeepMind, čiji su rezultati predstavljeni mnogo prije nego što su detaljno analizirani kroz standardne naučne procedure.
Strah od gubitka naučne autonomije
Za dio AI industrije matematika predstavlja idealno okruženje za razvoj naprednih modela zaključivanja, jer matematički dokazi nude jasne kriterije uspjeha i neuspjeha.
Zbog toga kompanije poput OpenAI, Google DeepMind i drugih vode intenzivnu utrku kako bi pokazale da njihovi modeli mogu rješavati sve složenije matematičke probleme.
Ipak, autori Leiden deklaracije upozoravaju da postoji opasnost da se istraživački prioriteti počnu određivati prema tome šta odgovara AI sistemima, a ne prema onome što matematička zajednica smatra naučno najvažnijim.
U tom slučaju, smatraju oni, matematika bi mogla izgubiti dio svoje autonomije.
Jasna pravila za korištenje AI-ja
Deklaracija predlaže nekoliko konkretnih smjernica. Istraživači bi trebali jasno navoditi kada i kako koriste AI alate, zadržati punu odgovornost za tačnost rezultata te ne dodjeljivati autorstvo naučnih radova sistemima umjetne inteligencije.
Također se pozivaju naučne organizacije i izdavači da razviju nova pravila koja će regulisati korištenje AI-ja, zaštitu autorskih prava i transparentnost istraživanja.
Posebnu težinu dokumentu daje činjenica da ga je potpisao i Peter Scholze, jedan od najpoznatijih matematičara današnjice i dobitnik Fieldsove medalje, često nazvane Nobelovom nagradom za matematiku.
Scholze je poručio da deklaracija dolazi „u pravom trenutku“, naglašavajući da je cilj matematike ljudsko razumijevanje te da disciplina može napredovati samo kroz zajednicu ljudskih istraživača.
Iako unutar matematičke zajednice postoje različita mišljenja o dosegu i značaju ovog dokumenta, Leiden deklaracija predstavlja jedan od prvih primjera da se čitava naučna disciplina organizirano oglasila o utjecaju generativne umjetne inteligencije.
To pokazuje da se rasprava o AI-ju više ne vodi samo među tehnološkim kompanijama i regulatorima, već i među naučnicima koji nastoje sačuvati standarde, integritet i ljudsku odgovornost u procesu stvaranja novog znanja.