Nakon što je, pod pritiskom njegovih kritičara koji ga svrstavaju u rang seksualnih predatora i silovatelja poput Romana Polanskog i Harveyja Weinsteina, američka izdavačka kuća Hachette odustala od objave memoara Woodyja Allena Apropos off Nothing, druga izdavačka kuća u SAD-u knjigu mu je ipak objavila, tvrdeći da tako brani slobodu izražavanja
Allena je još 1992. za seksualno zlostavljanje optužila njegova kćerka Dylan Farrow, pri čemu su joj veliku podršku pružili majka Mia Farrow i brat Ronan Farrow. Njene optužbe počele su osam mjeseci nakon što se saznalo da je Woody započeo ljubavnu vezu sa Soon-Yi Previn, još jednom usvojenom kćerkom Mie Farrow, Allenove partnerice s kojom je bio u vezi od 1980. Soon-Yi tada je imala 21 godinu, jedva da je bila punoljetna po američkim zakonima, a 1997. postala je Allenova supruga.
Allen je demantirao sve optužbe, ali Dylan je bila odlučna i nikada nije prestala ponavljati svoja traumatična iskustva. Da bi stvar po njega bila gora, njeno su svjedočanstvo u potpunosti se preklapa s onim što su svjedočile tri odrasle osobe koje su toga dana bile u kući kad joj je, kao sedmogodišnjoj djevojčici, stavio glavu u krilo i neprimjereno ju dirao.
Iako sudski nikad nije kažnjen, njegove memoare odbio je objaviti američki Hachette, čija je cijela redakcija protestirala protiv izdavanja knjige. Smatrali su, kako su objasnili, da bi objavljivanje memoara Woodyja Allena bio 'sukob interesa i bilo bi krivo', dok je jedan od zaposlenika dodao da svako ima pravo odgovoriti na optužbe protiv sebe, 'ali trebamo li mu mi za to platiti ko zna koliki iznos? Svako treba snositi odgovornost za svoja djela'.
I Ronan Farrow, koji je kod Hachettea objavio knjigu 'Catch and Kill' o pokretu #MeToo, usprotivio se izlasku memoara te objavio da s izdavačkom kućom prekida sve veze u znak podrške sestri. Posebno je ogorčen, rekao je, jer s Dylan niko nije kontaktirao kako bi odgovorila na Allenovo demantiranje zlostavljanja.
O tome u 'Apropos off Nothing' reditelj piše:
„Nikad nisam stavio ruku na Dylan, nikad joj nisam učinio ništa što bi se moglo protumačiti kao zlostavljanje; bila je to potpuna izmišljotina od početka do kraja“.
Osvrće se i na zloglasnu posjetu kući njegove tadašnje partnerice Mie Farrow, u kojoj se dogodila sporna situacija. Priznaje da je kratko stavio glavu u krilo svoje sedmogodišnje kćeri, ali dodaje: „Zasigurno joj nisam učinio ništa neprimjereno. Bio sam u sobi punoj ljudi koji usred popodneva gledaju televiziju.“
Tvrdi i da bi Dylan Farrow dočekao raširenih ruku ako bi poželjela ostvariti kontakt:
„Jedna od najtužnijih stvari u mom životu bila je ta što sam godinama bio lišen toga da odgajam Dylan i mogao sam samo sanjati o tome da joj pokažem svoj Manhattan, radosti Pariza i Rima. Soon-Yi i ja ćemo prihvatiti Dylan raširenih ruku ako nam se ikad poželi obratiti, kao što je to napravio Moses, ali za sada je to samo san.“
Allen je komentirao i situaciju s izdavačkom kućom Hachette, njihovo odbijanje da objave knjigu.
„U Hachetteu su pročitali knjigu, svidjela im se, i usprkos tome što sam otrovni izopćenik i prijetnja društvu, obećali su da će se suprotstaviti ako stvari postanu loše. No kad se to stvarno dogodilo, preispitali su svoje stavove i zaključili da hrabrost možda nije vrlina.“
O slučaju Hatchetteovog povlačenja oglasio se i Stephen King te je zaradio brojne kritike zbog svog statusa na Twitteru u kojem poručuje da mu ovaj potez stvara nelagodu.
„Ne zbog Allena, ono što me brine je ko je sljedeći?“ napisao je.
Američki ogranak udruženja pisaca PEN također je kritizirao odustajanje od objavljivanja knjige jer će se, kako je objasnila njihova izvršna direktorica Suzanne Nossel, 'čitateljima tako uskratiti prilika da pročitaju i donesu svoje zaključke'.
I kolumnistica Guardiana Hadley Freeman smatra da je pritisak koji su napravili zaposlenici Hachettea zapravo neskriven oblik cenzure. „Dakle svakome je dozvoljeno da govori, ali samo pod određenim uvjetima“, piše ona, dodajući da bi sasvim drugačija situacija bila da Hachette nije pristao objaviti memoare, što je njihovo pravo, ali kad su već odlučili ići u taj projekt, nisu trebali popustiti pod pritiskom.
Štaviše, smatra Freeman, baš bi oni koji najviše sumnjaju u Allenovu nevinost trebali biti za objavljivanje knjige jer autori se obično najviše sami inkriminiraju. Navela je tako primjer memoara Romana Polanskog, u kojima je sam opisao svoj napad na 13-godišnju Samanthu Geimer. Također, smatra Freeman, knjiga O.J.-a Simpsona 'Da sam ja to učinio' dodatno je narušila njegovu reputaciju, a nije ga amnestirala od krivice.
„Ali apsurdno je govoriti o Allenu na isti način kao o Polanskom, a kamoli o Simpsonu. Previše ljudi sada otvoreno govori o njemu kao da je serijski seksualni prijestupnik, ali on ne samo da nije osuđen - unatoč tome što je bio predmet istrage - nikada nije čak ni optužen2, piše Freeman, dodajući da je Allen možda privilegiran jer sistem favorizira bogate i moćne.
„Ipak biste trebali poželjeti da on objavi svoje memoare jer zataškavanje riječi, ideja, pa čak i ljudi, dugoročno ne djeluje“, tvrdi i smatra da javnost sama treba uvidjeti što je istina.
„Svađati se za šutnju može biti samo na vašu štetu jer jednoga dana vi ćete biti onaj koji je ušutkan“, zaključila je autorica.
U međuvremenu je Woody Allen ipak dočekao svog američkog izdavača, kuću Arcade, koja je u ponedjeljak objavila da preuzima izdavanje memoara. Radi se o dijelu nezavisne izdavačke kuće Skyhorse, sklone objavljivanu kontroverznih knjiga, a urednica Jeannette Seaver kazala je da su odlučili objaviti memoare ne samo zbog njihovog kvaliteta, nego i kako bi zauzeli stav protiv Allenovih kritičara.
„U ovo čudno vrijeme, kada se istina prečesto odbacuje kao 'lažne vijesti', mi kao izdavači radije dajemo glas cijenjenom umjetniku, nego da se klanjamo onima koji ga žele ušutkati“, rekla je i dodala da čvrsto vjeruje u slobodu govora u svijetu izdavaštva.
Osim Arcadea, knjigu su odlučili podržati u Editions Stocku, francuskoj izdavačkoj kući koja je namjerava objaviti u aprilu, uz objašnjenje da reditelj „nije Roman Polanski“ i da „američka situacija nije naša“. Direktor te kuće, Manuel Carcassonne, izjavio je da je „Woody Allen sjajan umjetnik, filmski stvaralac, pisac, a njegov njujorški jevrejski humor može se iščitati iz svakog retka ove autobiografije u samopropitivanju, skromnosti i umijeću maskiranja tragedije u komediju. Uključujući onu na vlastiti račun“.
Woody Allen je, vjeruje Carcassonne, „sasvim nevin“. 'On nije Roman Polanski. Roman Polanski i sam je priznao krivicu za neke od optužbi koje su i dokazane. To uopće nije slučaj s Woodyjem Allenom, koji je uvijek isticao svoju nevinost i dokazao ju je pred američkim pravosudnim sistemom.“
U knjizi 'Apropos off Nothing' reditelj nudi sveobuhvatan prikaz svoga života, i privatnog i profesionalnog. Opisuje svoj rad na filmu, u pozorištu, televiziji i u noćnim klubovima, odnose s porodicom, prijateljima, ali i svojim životnim ljubavima.
Novinar New York Timesa Bret Stephens napisao je da je knjiga vrlo zabavna i dobro napisana.
„Humor je na svakoj stranici“, piše on, a kako je Allen prominentna figura američke kulture već 60 godina, širok je spektar likova koji se pojavljuju na njegovim stranicama.
„U sporednim su ulogama ljudi poput Eda Sullivana, Dicka Cavetta, Johnnyja Carsona, Pauline Kael, Scarlett Johansson i Timothéea Chalameta, dok su u prvom planu Louise Lasser, Diane Keaton i Mia Farrow.“
'Apropos off Nothing' počinje nostalgičnim opisima Allenova odgoja u New Yorku i ljubavne veze s Diane Keaton, ali, kako piše Guardian, ton postaje mračniji i odbramben kad se reditelj prisjeća svog odnosa s Mijom Farrow i optužbi da je zlostavljao kćer Dylan. Allen je bio s Farrow više od decenije pa piše i o sretnim vremenima s 'vrlo, vrlo lijepom' glumicom, no ta se veza po njemu s vremenom razvodnila, posebno nakon rođenja njihovog biološkog djeteta Ronana (kojemu su bili dali ime Satchel) 1987. Od Farrow se Allen, kako piše u knjizi, razdvojio kada je započeo vezu s njezinom kćerkom Soon-Yi Previn, kojoj je i posvetio memoare.
U njima spominje i skandal kad je Mia našla erotske fotografije Soon-Yi, o čemu kaže da je to bilo vrijeme kad su Soon-Yi i on 'bili na početku veze i nisu mogli skinuti ruke jedno s drugoga'.
Prisjetio se dana kad je Farrow otkrila fotografije i saznala sve. „Naravno da razumijem njen šok, njenu strepnju, bijes i sve. To je bila ispravna reakcija“, piše Allen, ali ne izražava žaljenje zbog onoga što se dogodilo i zbog veze s Previn.
„Ponekad, kad je postalo gadno i kad su me javno zlostavljali, znali su me pitati bih li se odlučio na vezu sa Soon-Yi da sam znao kakav će biti ishod. Uvijek na to odgovorim da bih učinio isto bez razmišljanja. (...) Ne mogu poreći da u svojim pjesničkim trenucima vidim sebe kao umjetnika čiji rad nije dostupan u njegovoj zemlji i zbog nepravde je prisiljen imati samo publiku u inozemstvu“, piše Allen.
„Henry Miller, D.H. Lawrence, James Joyce padaju mi na pamet. Vidim kako prkosno stojim među njima. Otprilike tada me supruga probudi i kaže – hrčeš“, piše Allen u memoarima.
Poznat kao jedan od najutjecajnijih komičara svog vremena i, među ostalima, po filmovima 'Annie Hall', 'Hannah i njene sestre' ili 'Purpurna ruža Kaira', ovaj 84-godišnji oskarovac za optužbe kćeri Dylan počeo je veće posljedice snositi tek posljednjih godina, otkako je nastao pokret #MeToo.
Prošle godine tako je Amazon Studios odustao od saradnje s njime, a odrekli su ga se i brojni glumci. Njegov najnoviji film 'Kišni dan u New Yorku' distribuiran je po evropskim zemljama, ali ne i u SAD-u. U međuvremenu je snimio i novi film, 'Rifkin’s Festival', u kojem igraju Christoph Waltz i Gina Gershon, te je u potrazi za distributerima.
Tokom 1990-ih provedene su dvije odvojene istrage protiv njega, ali nijedna nije rezultirala optužnicom.
Allen je već trebao objaviti knjigu memoara prije skoro dvadeset godina, kad mu je navodno izdavač trebao biti Penguin, ali to je propalo, a razlozi nikada nisu objavljeni.
