Otac i sin Mesud i Mustafa Mustafić, iz srebreničkog sela Gladovići, već drugu godinu zaredom, zajedno pješače trasom kojom se Mesud spasio u julu 1995. godine. Mustafići, kao i ostali učesnici Marša mira, hodaju u suprotnom pravcu od učesnika Marša smrti iz jula 95. godine i onih koji su na ovoj stazi izgubili svoje živote.
S ostalim učesnicima Marša mira, prema procjenama organizatora, njih oko 6.660, krenuli su jučer iz Nezuka, a po jakoj kiši jutros nastavili iz Liplja, prema Velje Glavi, Kamenici, Udrču do kampa Mravinjci i 10. jula, nakon tri dana pješačenja, stići će u Potočare.
Mesud je kao sedamnaestogodišnjak iz Srebrenice, istim putem, na svakom koraku, vidio samo ubijanje i smrt, a na tom putu užasa, dočekao je i svoj osamnaesti rođendan.
"U toku proboja 1995. godine ranjen sam i nekako sam uspio doći do Udrča. Neki ljudi pokušali su stići do Nezuka, ali su se vratili i jedan od njih imao je neki tranzistor. Jedne večeri u 19 sati slušali smo vijesti i ja im kažem: ,,Ljudi, pa danas je 27.j uli, meni je rođendan, punim osamnaest godina", prisjeća se Mesud i kaže da je prešao u Nezuk na slobodnu teritoriju 13. augusta.
"U toku puta, ubijen mi je brat Esed. Vidio sam ga iznad Kravice bio je ranjen, a tu je i pronađen zapaljen. Ostalo je samo malo odjeće, kožne jakne i majice oko vrat, što nije izgorjelo", priča Mesud.
Njegov sin Mustafa, sada ima sedamnaest godina i zajedno s Mesudom krenuo je na ovaj put spasa.
"Ovo je za naše duše u svakom slučaju put spasa, jer koliko god čovjek nastoji biti jak, emocije učine svoje. Žao mi je što nas je iz godine u godinu sve manje iz Srebrenice i što ne vidim nikoga od imama jer i sam sam tamo, nakon povratka, jedno vrijeme radio kao imam", kaže Mesud.
Ističe da mu pješačenje i pređeni put ne predstavlja nikakvo fizičko opterećenje i da na Maršu mira ima ljudi iz cijelog svijeta.
"Prošli smo jedan dio i prenoćili u Liplju i evo krenuli smo prema Mravinjcina. Pada jaka kiša, malo se teže hoda, ali to je ništa, u odnosu na ono što smo mi prošli. Od srca se zahvaljujem svakom čovjeku koji govori o genocidu. Hvala onima koji govore, koji pišu, snimaju, ukazuju, koji dođu iz bijelog svijeta radi nas, hvala svima koji nas ne zaboravljaju".
Priča nam da je mlađem sinu Rešidu dao ime po ocu kojeg je ubila ispaljena granata sa Tare iz Srbije 1992. godine.
Mesud ima troje djece, dva sina Mustafu i Rešida i kćerku Aminu.
"Drago mi je što mlade generacije pamte i što će im sjećanje na žrtve ostati kao amanet, koji nikada ne smiju zaboraviti", ističe Mesud.
On će 11. jula s ostalim učesnicima prisustvovati komemoraciji i dženazi sedam žrtava srebreničkog genocida, koji će ove godine biti ukopani na mezarju u Potočarima.