Šume kriju prirodno bogatstvo koje domaći sakupljači često ni ne primjećuju, dok ga Kina pretvara u izuzetno profitabilan biznis.
Veliki dio onoga što raste ispod lišća, lisičarke i druge vrste koje mnogi smatraju drugorazrednim, u Kini dostiže visoke cijene i ima status premium proizvoda, a uvoze ih iz Rusije.
Zašto Kina toliko plaća ruske gljive? Prvi razlog je ekologija.
U Kini je prava rijetkost pronaći čistu, netaknutu šumsku površinu, pa gljive iz Sibira i s Urala nose reputaciju proizvoda iz područja s izuzetno čistim zrakom. Zbog toga se kupuju kao prirodan i zdrav izvor hrane.
Drugi razlog je tradicionalna medicina.
U kineskoj praksi mnoge ruske gljive smatraju se gotovo ljekovitim. Sušene gruzde, na primjer, preradom postaju prah i dodaci koji se prodaju u apotekama po cijenama nesrazmjerno većim od onoga što dobije seoski sakupljač u Rusiji. Dok su u Rusiji gruzde obične gljive za zimnicu, u Kini postaju sastojak preparata za zdravlje.
Preprodavci otkupljuju gljive u selima po cijeni koja lokalnim stanovnicima izgleda dobra, ali već u Kini taj isti proizvod dobija višestruko veću vrijednost. Nakon sušenja, pakovanja, brendiranja i međunarodne dostave, prodaje se kao organska premium namirnica na evropskim tržištima.
Rusija tako ostaje samo izvoznik sirovine, iako bi uz vlastitu preradu, sušenje, pakovanje i plasman mogla ostvarivati mnogo veći profit. Navike tržišta i ustaljeni model „sakupi – predaj – zaboravi“ omogućavaju stranim firmama da svake sezone izvoze tone šumskih plodova i zadrže najveći dio zarade.