Potpredsjednik SDP BiH Vojin Mijatović u intervjuu za Novi magazin je govorio o stanju u Bosni i Hercegovini, genocidu u Srebrenici, odnosima u regiji kao i utjecaju Rusije na Zapadni Balkan.
Izjavili ste u Potočarima, prenose mediji: „Šutite makar ova dva dana, pokušat ćemo promijeniti neke stvari do sljedećeg 11. jula.“ Šta sve treba promijeniti i može li se to zaista učiniti, ako ne prije, do 2025. kad budu obilježene tri decenije?
Genocid u Srebrenici je neosporna stvar definisana odlukama Međunarodnog suda za ratne zločine u Hagu, i tu nema rasprave. Sa stanovišta međunarodnog prava, tu nema diskusije. Sa druge strane, nažalost, dominantne politike iz Banja Luke i Beograda svoj nacionalni identitet grade na negiranju istog genocida.
S političke strane ne mogu da shvatim one koji i dalje negiranjem neospornog genocida ne shvataju da upravo takvim pristupom stavljaju na leđa kolektivnu odgovornost srpskom narodu!
Srebrenica nije smjela da se dogodi, nažalost, neki bolesni umovi riješili su da to urade i označe crnim slovima sopstveni narod.
Jedini način da krenemo dalje jeste da prođemo kroz katarzu, poklonimo se žrtvama, izvinimo se i nadamo se oprostu. To nije nikakvo poniženje već ljudski i civilizacijski čin.
Ja ću raditi sve da svake godine u Potočarima sa mnom bude što više ljudi iz Banja Luke, proces mora ići naprijed, moja politička generacija je dužna da izvede društvo iz ovog vrtloga ludila u koje nas uporno uvlače još od devedesetih.
Mogu li se stvari promijeniti? Uvjeren sam da mogu.
Za vas nema spora da je riječ o genocidu. Zašto je, uprkos sudskim odlukama i još više faktima, u RS i Srbiji to teško izgovoriti?
Niko neće biti manje Srbin ako to izgovori, niko neće ništa izgubiti ako to izgovori, štaviše, dobijate mnogo, postajete zreli i odgovorni ljudi.
Kao što rekoh, dominantne politike iz Banja Luke i Beograda grade svoju političku platformu na negiranju istog, po matrici – pa ubijani su i Srbi.
Jesu, ubijani su i Srbi u ovom ratu i niko nikome ne brani da se sjeća svih žrtava, ali da li iko od tih iskrivljenih mozgova može da shvati da su bolesnici tog vremena u samo 72 sata ugasili nekoliko hiljada života, i to samo zbog toga što su bili Bošnjaci!
Ja ću biti vrlo direktan; to je fašizam i to su uradili bolesnici koji, nažalost, pripadaju mom narodu.
Ti isti bolesnici su u konačnici najcrnje ukaljali obraz srpskoj naciji i srpskom vojniku koji je do 90-ih imao poštovanje cijelog svijeta, srpski vojnici su bili antifašisti dok nas ovi bolesnici nisu uvukli u ovo zlo.
Prije nego što pređemo na aktuelnosti vezane za krizu izazvanu što ukrajinskim ratom, što odnosima unutar BiH i regiona, hoćete li i ove godine Dan državnosti BiH organizovati i u Banja Luci?
Naravno da hoćemo, više se nikad neće desiti da se Dan Državnosti BiH ne održava u Banja Luci.
Prvi smo nakon Dejtona koji smo to uradili, sada će svake godine to samo biti sve veća i veća svečanost. to je naša obaveza prema tekovinama ZAVNOBIH-a i našim djedovima.
RS se sve više okreće Moskvi iako je dio BiH koja formalno želi u EU. Opet teško pitanje – kako promijeniti kurs i treba li ga uopšte mijenjati?
Nažalost, Milorad Dodik je ruski igrač i samim tim kao dominantna politika stiče se utisak da je cijeli entitet okrenut ka Rusiji, ruku na srce, ni nesretna opozicija u tom segmentu nije ništa bolja od njega.
Kao i mnoge stvari kod nas Srba, ta „veza“ sa Rusijom je čista mitologija. Ta šuplja priča o bratstvu Srba i Rusa je, nažalost, samo kroz okvire vjerske dogme, a zapravo u realnom životu veoma je jednostavno upravljati narodnim masama s takvim dogmama.
Samo kada iskoračite iz tih dogmi vidjet ćete da su sve zemlje bivše Jugoslavije preče jedne drugima nego i Rusija i Amerika, kao i sve zemlje Evrope.
Nikakvu korist srpski narod nema od Rusije, ali teško je to razbiti kada su politički centri moći u Srba uz pomoć crkve formirali dogmu koja traje decenijama.
Kakav je vaš stav o tzv. prenosu nadležnosti sa BiH na RS?
Ma nema od toga ništa, zna dobro i sam Dodik da od toga nema ništa, nama je potrebna jaka država, a ne privatne kneževine koje uporno formiraju etnonacionalisti na sve tri strane.
Prije ili kasnije BiH će biti građanska država sa jednim predsjednikom i vladom, znaju to etnonacionalisti i zato jeste ovoliki otpor jer kada se to dogodi, oni idu u zatvore, a građani ove zemlje će progledati.
Što prije građanska država, znači početak života u BiH.
