Neki ljudi rođeni su da mijenjaju svijet. Mike Tyson rođen je da ga uništava. Golim rukama, rundu po rundu, protivnika po protivnika. Iz mračnih ulica Brooklyna do vrha boksačkog Olimpa, pa sve do dubokog pada – ovo je priča o čovjeku koji je bio istovremeno genijalac i samoubica, fenomen i tragedija.
Djetinjstvo od kojeg se ne vraća
- juna 1966. godine u Fort Greeneu, jednom od najsurovijih dijelova Brooklyna, rođen je Michael Gerard Tyson. Otac Jimmy Kirkpatrick napustio je porodicu prije Mikeovog rođenja, ostavivši majku Lornu Mae da sama odgaja djecu u okruženju bandi, droge i nasilja.
Mali Mike bio je sasvim drugačiji od onog koji će kasnije terorisati ringove. Mekan, povučen, sa visokim glasom i šepavim govorom, često je bio meta ruganja vršnjaka. Jedina ljubav koju je poznavao bili su njegovi golubovi – ptice koje je nastavio gajiti kroz cijeli život.
Preokret se desio kada je imao 11 godina. Momak iz lokalne bande otrgao mu je goluba iz ruku i skinuo mu glavu. Bijesan, mali Mike brutalno je pretukao tinejdžera. Tada je rođen "Iron Mike" – čovjek koji više nije tolerisao da ga neko povrijedi.
Cus D'Amato – čovjek koji je stvorio čudovište
U 13. godini, nakon 38 hapšenja, Mike je završio u popravnom domu Tryon School for Boys. Tu je upoznao Bobbyja Stewarta, bivšeg boksera koji je radio kao nastavnik tjelesnog. Stewart je prepoznao potencijal u nasilnom dječaku i upoznao ga s legendarnim trenerom Cusom D'Amatom.
D'Amato je bio vizionar. Kada je vidio 13-godišnjeg Mikea, koji je već imao 90 kilograma čiste mišićne mase, znao je da gleda budućeg prvaka. Usvojio ga je, odveo u svoju kuću u Catskillsu i počeo graditi najsmrtonosniju boksačku mašinu ikad viđenu.
"Strah je kao vatra – može te spaliti ili ti dati energiju", učio je D'Amato svog štićenika. Učio ga je kako strah pretvoriti u ljutnju, a ljutnju u razornu snagu.
Meteorski uspon – kad se nebo otvorilo
- marta 1985. godine, 18-godišnji Tyson nastupao je profesionalno po prvi put. Protivnik Hector Mercedes srušen je nokautom u prvom ringu. To je bio početak najspektakularnijeg niza u historiji boksa.
Prvih 19 borbi – 19 nokauta. Od toga 12 u prvom ringu. Tyson nije samo pobjeđivao protivnike; on ih je uništavao. Bokseri koji su godinama vladali ringovima padali su pred njim kao kule od karata.
- novembra 1986. godine, u Las Vegasu, 20-godišnji Tyson pobijedio je Trevora Berbicka i postao najmlađi svjetski prvak u teškoj kategoriji u historiji. Berbick je pao na pod, pokušao ustati, ali mu noge nisu slušale. Scena je bila nadrealna – kao da ga je pogodio grom.
Vladavina terora
Od 1987. do 1990. godine, Tyson je bio apsolutni vladar teške kategorije. Ujedinio je sve pojaseve, postao neprikosnoven prvak. Michael Spinks, koji je smatran njegovim najjačim izazivačem, nokautiran je za 91 sekundu. Tyson je zaradio preko 20 miliona dolara za minutu i po posla.
Ali uspjeh ga je uništavao. Smrt D'Amata 1985. godine ostavila ga je bez kompasa. Okružio se parazitima koji su iskorištavali njegovu slavu. Noćni život, droge, skandali – "Kid Dynamite" polako je postajao "The Baddest Man on the Planet" na najgori mogući način.
Tokio, 11. februar 1990. – dan kad se nebo srušilo
Buster Douglas nije bio ni među deset najboljih boraca. Kladionice su davale kvote 42:1 protiv njega. Tyson je bio umoran, nezainteresovan, nepripremljen. Deset rundi kasnije, ležao je na podu tokijske arene, njegova aura nepobjedivosti zauvijek uništena.
To nije bio samo poraz – bila je to najava onoga što dolazi.
Zatvor i pokušaj povratka
- godine, Tyson je osuđen za silovanje 18-godišnje Desiree Washington na šest godina zatvora. U ćeliji broj 922 u ustanovi u Indianapolisu, nekadašnji "kralj svijeta" čitao je knjige, trenirao i polako gubio ono što ga je činilo posebnim.
Kad se vratio 1995., to više nije bio pravi Tyson. Povratio je WBA i WBC pojaseve, ali to je bila samo sjena nekadašnjeg veličanstva. Tri godine kasnije, u revanšu protiv Evandera Holyfielda, ugrizao je protivnika za uho i bio diskvalifikovan. Scena je bila bizarna čak i za Tysonove standarde.
Pad u ponor
Finansijski krah 2003. godine bio je simboličan. Čovjek koji je zaradio preko 300 miliona dolara proglasio je bankrot. Karijeru je završio 2005. godine pokušajem protiv Kevina McBridea, kada je Tyson, umoran i slomljen, jednostavno ostao na stolici između rundi.
Novi Tyson – mir nakon oluje
Danas je Mike Tyson drugačiji čovjek. Vegetarijanac, filozof, čovjek koji je pronašao mir. Njegova autobiografija, dokumentarci, filmske uloge – sve to govori o čovjeku koji je prošao pakao i nekako preživio.
Na svom ranču u Las Vegasu i dalje gaji golubove. Iste one ptice koje je volio kao dijete u Brooklynu, prije nego što je svijet promijenio njega, a on svijet.
Naslijeđe koje ne prolazi
Mike Tyson ostaje contradictio in se – genije i tragičar, heroj i antiheroj. Najmlađi prvak teške kategorije ikada, čovjek koji je nokautirao 44 protivnika u 50 pobjeda. Čovjek koji je mogao sve imati i sve izgubiti.
Ali možda je upravo ta ljudskost ono što čini njegovu priču vječnom. U Tysonu prepoznajemo sve svoje strahove, sve svoje demone, sve svoje snove o veličini koje nismo sposobni nositi.
Iron Mike. Kid Dynamite. Najstrašniji čovjek na planeti. I na kraju – samo čovjek koji je volio golubove.