Danas se u Hrvatskoj obilježava Dan pobjede i domovinske zahvalnosti, Dan hrvatskih branitelja i 27. godišnjica vojno-redarstvene operacije Oluja, kojom je u 84 sata oslobođeno 11.000 četvornih kilometara okupiranog područja u sjevernoj Dalmaciji, Lici, Banovini i Kordunu.
Izjavu za Radio Nacional Krešimiru Končevskom dao je predsjednik Hrvatske Zoran Milanović. Na pitanje kako vratiti dignitet onima koji su se borili za slobodu Hrvatske, Milanović je rekao da je to pitanje za Vladu. “Ono što ja mogu – mogu verbalno”, rekao je.
Na konstataciju da je u posljednje vrijeme sve manje hrvatskih zastava na pročeljima zgrada i kuća, Milanović kaže: “Što se tiče zastava na zgradama, ja vodim računa da na mojoj je zastava. Trenutno nisam u Zagrebu, pa se nadam da je tamo. Ali, mislim da na većini zgrada jesu zastave”.
"Današnja Vojska Hrvatske je puno spremnija nego u vrijeme Oluje"
Komentirao je koliko je hrvatska vojska danas spremnija nego u vrijeme Oluje. “O, spremnija je puno, ono je bilo grozno vrijeme jer nije bilo streljiva za više od dvije sedmice valjda. A nije ni moglo biti , jer to što je bilo je nabavljeno ilegalno. Danas je to stvar planiranja, ne planira se kako bi trebalo. Mislim da se ne planira uopće. Nije loše imati skupocjene cipele – ajde dobre cipele – ako si to baš želiš, ali i ostatak garderobe mora biti barem pristojan, a ne da budeš polugol.
Tu se ne smijemo dovesti, a to zahtjeva kvalitetne administratore i to je zaista posao Vlade. Oni imaju odgovornost za novac i za financije, vojska tu ne može ništa. Vojska može predlagati, vojska to radi sustavno, to pratim već godinama i kao premijer imao sam veliki interes za to. Helikopteri koje ste vidjeli ovdje, prvi su nabavljeni za vrijeme moje vlade. Ovi drugi su nabavljeni sada, ali nema hangara za njih, nego u dvije godine nisu ih ni počeli graditi. Ali, to sve skupa jako puno košta. Od ovih američkih helikoptera koje ste vidjeli dva su poklonjena, a dva ćemo kupiti – svaki je preko 30 miliona dolara. A plane ko’ šibica u ratu. Tako da oprezno s tim i nabaviti ‘iz menija’ što više potrebnih jela da bude zadovoljen svaki energetski faktor. Ne previše dati u jednom pravcu, znam da je puno zahtjeva i puno očekivanja, ali prvenstveno – kopnena vojska”, rekao je Milanović.
Govoreći o današnjem prazniku, Milanović je rekao da je čestitku uputio tokom govora, no smatra da nije bio do kraja jasan
“Dakle, prvih 5-6 godina nije bilo proslava u Kninu. Predsjednik Tuđman je 1996. godine postrojio edinice tu na ovom stadionu i onda se do 2001. nije događalo ništa. Onda je Račan, u onoj psihozi oko haaških optužnica i tih svih neugodnosti i svih onih gadnih stvari kroz koje su nas povlačili ti naši međunarodni prijatelji, onda je to ovdje ponovno krenulo.
Ali, onda godinama nije bilo govorancije. Dakle, mi bi se okupili na groblju, ja sam bio i kao šef opozicije, onda bi s groblja gdje smo položili vijence otišli gore na tvrđavu. To je fizički naporno bilo za mnoge ljude. Gore bi se pročitala imena poginulih i nestalih hrvatskih branitelja i – to je to.
Da bi se, negdje neposredno prije nego što sam postao premijer, recimo 2010. ovdje krenulo s govorima političkim. Zašto se to dogodilo? Očito zbog potrebe jer svake godine ovdje govoriti i ponavljati stvari… S vremenom shvatiš da nema smisla.
"Daytonski sporazum je toliko delikatan da od lijeka u tren postane otrov"
Neke stvari se uzimaju zdravo za gotovo , neke se zaborave. Dakle, ta obrana šutnje mi je najgluplja. Jer, nas šoraju, tuku nas lažima. Dakle, ovo što se događa u Bosni i Hercegovini su laži. Daytonski sporazum, za koji premijer kaže da ga treba štititi, treba se za njega teško boriti! Jer ga svim sredstvima uništavaju, a on je toliko delikatan da od lijeka u tren postane otrov. On je tako precizno, molekularno napravljen, da se štiti sve i da se drži ravnoteža. To je klasični sporazum o podjeli moći, vlasti ako hoćete – Power sharing agreement. Baš to. To možda nekome zvuči grubo, zvuči geometarski iscrtano, ali tako je. Onog trena kad si krenuo prčkat po pravima manjih, a to su Hrvati, to je problem.
"Bez hrvatske vojske ne bi bilo Bosne i Hercegovine"
A da ne govorim da je Hrvatska, odnosno hrvatska vojska, nešto bez čega ove Bosne i Hercegovine ne bi bilo. Dakle, da zanemarimo sve priče za malu djecu, nikakvi NATO bombarderi nisu razbili Mladićeve jedinice iz tog vremena. Ovdje ih se voli zvati srbočetnicima, neka ih zovu kako god hoće – ali to su bili neprijatelji, dosta jaki. Za to je bila potrebna Hrvatska vojska, specijalna policija i hrvatske gardijske brigade HVO-a. To se isto nije po Duhu svetom dogodilo. To su ljudi koji su se stvarno borili da bi se deblokirao Bihać, dakle bez Hrvatske vojske – ništa, a nakon toga da bi Amerikancima bilo lakše slomiti, politički i vojno, bosanske Srbe. Naravno, jedina nagrada ili zahvala koju smo dobili za to je jedna rečenica u memoarima Richarda Holbrookea, koji nas je nazvao američkim psima rata. Baš lijepo, ne znam kako da to shvatim, kao kompliment? To komplementira mladom dečku, odraslom čovjeku baš i ne. Kakvi psi rata? To je to.
I nakon toga optužnice, prijetnje, sankcije. Sve u svemu, kad kažem da nam niko ništa nije poklonio – iz usta su nam uzimali! To je činjenica. I sad se ponašamo, nažalost, premekano i ne koristimo ono što imamo i ono što nam je dužnost koristiti. Dakle, mi se nemamo šta zalagati za Dayton, mi moramo učiniti sve . Kako to kaže HAZU u svom dokumentu – svim raspoloživim sredstvima, po svaku cijenu. Naravno, tu je isključen rat. Imaš diplomatske instrumente – udaraj! Jer nas se tretira kao remetilački faktor i kao neprijatelja. Rezolucija njemačkog Bundestaga od prije nekoliko sedmica je prema Hrvatskoj nimalo dobronamjeran čin. Neki kažu da je neprijateljski. Dakle, Berlin će određivati odnose u BiH 27 godina nakon Daytona, a Hrvatska kuš, na kuruzi u kutu. Za to nisam dovoljan ja, ja sam tu dekoracija. To je posao Vlade”, poručio je Milanović.
