Mirovni aktivisti Centra za nenasilnu akciju obilježili su nekoliko zatočeničkih objekata i mjesta stradanja na području Zvornika, Lukavca, Prnjavora i Teslića.
Istovremeno, akciju obilježavanja neobilježenih mjesta stradanja u Hrvatskoj započeli su i aktivisti iz Inicijative mladih za ljudska prava.
Oni su, nakon ranijeg obilježavanja Paviljona 22 na Zagrebačkom velesajmu, obilježili i lokalitet Ribnjak u Marinom selu na području grada Lipik.
Više od 140 lokacija
Centar za nenasilnu akciju od 2015. godine provodi akciju obilježavanja neobilježenih mjesta stradanja u BiH i do sada su u Bosni i Hercegovini obilježili više od 140 lokacija.
Osnovna škola "Desanka Maksimović" u Petkovcima i Brana crvenog mulja kod Zvornika, Fabrika obuće "Sloga" u Prnjavoru i "Kožara" u obližnjoj Vijaci, objekat "Klaonica" u mjestu Modrac kod Lukavca i druga mjesta na području Teslića prepoznati su kao mjesta zatočenja u više presuda Haškog tribunala, Suda Bosne i Hercegovine i drugih sudova u BiH, te je za zločine počinjenje na ovim lokacijama osuđeno više osoba. Do danas, nijedno od ovih mjesta nije obilježeno, a o samim mjestima zatočenja i sudskim procesima više informacija je dostupno na stranici Obilježavanje neobilježenih mjesta stradanja u BiH.
Osim što mnoga mjesta stradanja, među kojima su i zatočenički objekti, do danas nisu obilježeni, bivšim zatočenicima, preživjelim i porodicama ubijenih nerijetko se onemogućuje ili otežava pristup ovakvim mjestima.
Posjeta ovakvim mjestima i njihovo obilježavanje, ujedno je i poziv vlastima, posebno onim na lokalnom nivou, da žrtvama koje se bore za pravo na sjećanje budu podrška, a ne prepreka, da im omoguće nesmetan pristup lokacijama, kao i trajno obilježavanje ovakvih mjesta, poručuju iz Centra za nenasilnu akciju.
Oš "Desanka Maksimović" u naselju Petkovci, općina Zvornik, je u periodu od 14. do 16. jula 1995. služila kao mjesto zatočenja za pripadnike bošnjačke nacionalonosti sa područja Zvornika, Srebrenice i okolnih mjesta. Vojnici VRS su 14. jula 1995. godine prevezli zatočenike sa mjesta zatočenja u Bratuncu do osnovne škole u Petkovcima, gdje su ih maltretirali i mučili, a veliki broj zatočenika je ubijen.
Masovno pogubljenje
Noću 14. jula ili rano ujutru 15. jula 1995. godine preostali zatočenici su prevezeni do Brane crvenog mulja, u blizini Petkovaca gdje je izvršeno njihovo masovno pogubljenje, saopćeno je iz Centra za nenasilnu akciju.
Nedžad Avdić, koji danas živi u Srebrenici, jedan je od dvojice preživjelih strijeljanja na brani Crvenog mulja. Nastoji ovu priču otrgnuti od zaborava, bio je svjedok pred Haškim sudom i koautor je knjige "Ja, haški svjedok".
"Podržavam sve ovakve aktivnosti koje ljudi čine i mislim da je to put ka budućnosti. Bez istine, priznavanja zločina i suočavanja s tim, nema iskrenog, trajnog mira.
Kao žrtvu me jako boli to negiranje i šutnja, ne samo onih koji su činili zločine, nego šutnja cijelog društva. Šutjeti ne treba o tome, ne da bismo pozivali na mržnju, nego da se suočimo s time na jedan pravi način", kaže Avdić.
Tokom ove akcije obilježen je i objekat "Klaonica" u mjestu Modrac, općina Lukavac, koji se koristio se kao zatočenički objekat za civile srpske nacionalnosti sa područja sela Puračić i okolnih mjesta, od juna do oktobra 1992. godine.
Obilježavanju Fabrike obuće "Sloga" u Prnjavoru, koja je od maja do polovine septembra 1992. godine služila kao mjesto zatočenja za osobe bošnjačke nacionalnosti, pridružio se i Drago Knežević, predsjednik Udruženja ratnih zarobljenika Grada Derventa.
"Ja sam sa ovom organizacijom po čitavoj BiH obilazio mjesta stradanja sva tri naroda i zadovoljstvo mi je kada dođemo da obilježimo mjesta stradanja i ljudi drugih vjeroispovijesti koji su bili u logorima.
Kad to posjetim, ja se sjetim logora u Derventi i onoga kroz šta sam ja prošao. Suosjećam sa tim ljudima, bez obzira na vjeru", kazao je Knežević.
Nehumani uvjeti
U Vijaci, općina Prnjavor, obilježen je kao mjesto stradanja i zatočenički objekat za civile bošnjačke i hrvatske nacionalnosti s područja općine Derventa koji je u postojao u periodu proljeće - ljeto 1992. godine.
Zatočenici su bili podvrgnuti nehumanim uvjetima i svakodnevnim zlostavljanjima, ispitivanjima i premlaćivanjima. Jedan zatočenik je preminuo uslijed nanešenih povreda.
Aktivisti Inicijative mladih za ljudska prava (YIHR) uz podršku Centra za nenasilnu akciju obilježili su lokalitet "Ribnjak" u Marinom selu na području grada Lipika.
Na ovom lokalitetu postojao je improvizirani zatočenički objekat u kojem je bilo zatočeno najmanje 24 civila od kojih je njih 18 preminulo.
Lokalitet "Paviljon 22" Zagrebačkog velesajma, koji su ovi aktivisti također ranije obilježili, korišten je kao zatočenički objekat za srpske civile koju su, nakon maltretiranja, u najvećem broju odvedeni do Pakračka Poljane i tu ubijani. Za ratne zločine vezana za ova dva lokaliteta osuđeno je više pripadnika MUP-a Republike Hrvatske i Zbora narodne garde (ZNG).
Za vrijeme rata, nekoliko objekata na području Općine Teslić je služio za zatočenje osoba bošnjačke i hrvatske nacionalnosti.
U ovoj akciji, aktivisti Centra za nenasilnu akciju su obilježili nekadašnju zgradu Teritorijalne odbrane Teslić a danas stabenu zgradu u centru grada, gdje su bili zatočeni, premlaćivani i ubijani zatočenici bošnjačke nacionalnosti.
U selu Pribinići mjesto zatočenja za 200 osoba bošnjačke i hrvatske nacionalnosti bili su Društveni dom, pošta i skladište poljoprivredne apoteke.
U noći između 17. i 18. juna 1992. godine iz zatočeničkih objekata u selu Pribinići, odvedeno je, streljano i zakopano u masovnu grobnicu 18 zarobljenika bošnjačke nacionalnosti na lokalitetu "Bebe" na planini Borje. Tokom ove akcije obilježen je širi zaseok Bebe na planini Borje.
Patnja žrtava
"U 20. po redu akciji obilježavanja neobilježenih mjesta stradanja posjetili smo neobilježena mjesta stradanja u Podrinju i Posavini.
Već deset godina obilazimo mjesta stradanja, ne praveći razliku između mjesta stradanja i patnje svih žrtava, te smo do sada obilježili 150 takvih mjesta.
Već deset godina prelazimo imaginarne granice sjećanja koje postoje da bi sjećanje ograničilo i neke žrtve isključile.
Mi nudimo jednu drukčiju kulturu sjećanja u kojem ima mjesta za sve žrtve, sjećanje nije ograničeno isključivo na pripadnike jednog naroda i ta kultura sjećanja pokazuje jednu solidarnost i podršku koji obični ljudi pružaju jedni drugima.
Obilježavanju neobilježenih mjesta stradanja, koja su najčešće peredmet šutnje i negiranja, do sada se pridružio veliki broj ljudi i tu se vidi a ta solidarnost prelazi etničke ili državne granice, neko ko je bio zatočenik solidariše se sa svakim zatočenikom bez obzira ko je on bio i ko ga je zatočio.
To nam je posebno važno upravo", istakla je Tamara Zrnović, članica Centra za nenasilnu akciju.
