Mirsad Ćatić Čuperak piše za Raport: Zaim, komandant

776
Čuperak i Imamović

Zavičaj u Zaimu i Zaim u zavičaju su postojanje i potka čiste ljubavi.

Sudbina je njegovoj usnuloj želji dala slobodu da istraje u časnom naumu.
Akademac, pa oficir JNA, odlučan i  jasne vizije, britka uma sa dušom brižnog sina i ponosnog oca, pliijeno je dobrotom i čašću.

Izgubljen u vrevi Berlina, te godine je liječeći ratne rane, držao svoje nejake sinove u naručju, pričao im o zavičaju i slobodi i osmišljavao proboj ka svom zavičaju, ka Drini i opkoljenom Goraždu.

I tako po ko zna koji put, osvanuli smo nad kartom Igmana, Treskavice i Jahorine ucrtavajući moguće pravce proboja ka opkoljenom Goraždu.

Zaim se vratio, a da nije ni otišao. Ja sam još na kratko ostao na lijčenju. Nadahnut njegovim duhom i životnim elanom ispunio sam obećanje. Čim sam dobio protezu, oprostio sam se od mojih nedavno pristiglih dječaka iz opkoljenog Bihaća i tek rođene kćerke, pozdravio sa radnim kolegama iz Ambasade i vratio se u rat.

Stanje na frontu nije bilo optimistično. Najavljivani plan deblokade Sarajeva nije uspio, a NATO je ograničio zonu borbenih dejstava oko grada. Stranci su kontrolirali izlaz preko Igmana i kretanje naših boraca. Kraj rata se nazirao, a borbe pojačavale.

Raspolućen između želje za borbenim pohodom ka zavičaju i sve više nametnutog političkog stava vrha SDA sa jedne strane i njemu bliskog Šefke Omerbašića, tadašnjeg imama zagrebačke džamije, sa druge strane, Zaim je strepio od pomisli da će njegovo Goražde biti žrtva mogućih mirovnih potkusurivanja.

Surova Treskavice je bila osnova za Zaimov plan proboja ka njegovom Goraždu. Svakodnevna borbena izviđanja i pripreme jedinica za proboj dostigle su kulminaciju. Zaim je treperio u nadi da vidi svoju majku i zavičaj. Svi njegovi saborci su bili on.

Taj dan su svi odlučno krenuli u zadnju bitku. Komandant Zaim je naredio juriš. Sve se prelomilo u nijemi muk i rat je stao. Spokoj i savršena praznina su zagospodarile njegovom dobrom dušom a on, Zaim komandant, i dalje ide ka svom zavičaju i bdije nad svojim pokoljenjima.

Njegovi sinovi, hrabri saborci, prijatelji i svi dobri ljudi ga uvijek vide kao svjetlost. Takvi su samo „dobri“ iz zavičajne koljevke ljubavi. Besmrtni.

Autor teksta je legendarni komandant Armije BiH i nosilac “Zlatnog ljiljana”.