Velež je vešeras uprkos dobroj igri u većem dijelu meča izgubio meč rezultatom 4:1 od švedskog Elfsborga i tako se oprostio od Konferencijske lige. Na tribinama Grbavice večeras su bili prisutni brojni bh. političari, a mežu navijačima Veleža se našao i Mirsad Hadžikadić koji je nakon meča analizirao ponašanje Veležovih navijača i glumio sportskog komentatora.
“Mala analiza današnje utakmice između Veleža i Elsfborga. Prije početka utakmice, na ulazu Jug je trebalo 45 minuta da se uđe na stadion. Slaba organizacija kontrole karata i sigurnosnog pregleda ljudi. Prvih pola sata ljudi su veseli. Pjevaju. Šale se.
Onda počinje nervoza. Neće se stići na početak utakmice. Počinju se spominjati majke i sestre policiji i redarima, a ponekad i očevi.Na ulasku na stadion shvatim da gosti već vode sa 1:0. Nema veze. Navijači glasno navijaju: Veleeeež, Rođeniiii. Velež do groba. Vi ste naša prva ljubav. Atmosfera odlična. Velež pobjeđuje sigurno. Sredinom prvog poluvremena gosti dadoše još jedan gol. Hladan tuš. Počeše komentari: dobar je Velež, ali ih je prvi gol poremetio.
Navijanje se nastavlja. Stići će to Rođeni.Na poluvremenu dobra atmosfera, ali se sumnja ipak uvukla među navijače.Fudbaleri Veleža izađoše na teren prije početka drugog poluvremena. Veliki pljesak. Gostima zvižduci. Onako podebeli.Na početku drugog poluvremena gostujući tim dade i treći gol. Komentari su bili brzi: ovo ništa ne valja. Opet se počeše spominjati majke, sestre i očevi, ali ovoga puta igračima. Nakon četvrtog gola gostiju dobar broj "navijača", onih glasnih na početku, napustiše stadion, iako je ostalo još pola sata do kraja utakmice. Nisu trebali ni dolaziti.
Pred kraj Velež dade gol. Navijanje ponovo krenu: Rođeniiiiii.Na kraju utakmice zaslužen pljesak igračima Veleža. Poštovanje za sve ono što su uradili ove godine. Istinski heroji.Otišli su do Sjeverne tribine da se zahvale navijačima. Posebno onim najvjernijim, zvanim Crvena Armija. A ta armija njihovih pravih navijača nije prestala navijati od početka do kraja utakmice. Ni jednog momenta. Ni 0:4 ih nije pokolebalo. Moje srce je sa njima. To je Bosna i Hercegovina. Ona prava. To su oni koji vjeruju i bodre i na početku i na kraju, i kad ide dobro i kad ne ide. To su oni koji ne spominju rodbinu igrača kada pogriješe, a bodre ih cijelu utakmicu za napor koji ulažu.Na kraju, od srca i iz srca, bravooooo Rođeni za sezonu iz snova”.
