Nakon decenija neizvjesnosti i odbačenih planova, NASA je na pragu svog najvećeg testa u posljednjih pedeset godina. Program Artemis, čiji je cilj vratiti ljude na Mjesec i tamo uspostaviti stalnu bazu, ulazi u ključnu fazu. Već u februaru očekuje se lansiranje misije Artemis II, prvog leta s ljudskom posadom izvan niske Zemljine orbite još od slavne misije Apollo 1972. godine.
Ova historijska misija povest će četveročlanu posadu, NASA-ine astronaute Reida Wisemana, Victora Glovera i Christinu Koch, te Jeremyja Hansena iz Kanadske svemirske agencije,na putovanje oko Mjeseca. Ipak, povratak u duboki svemir nakon više od pola vijeka pauze nosi goleme izazove. Iako se NASA oslanja na lekcije naučene iz programa Apollo, misije Artemis imaju daleko složenije ciljeve i koriste nove tehnologije.
Kao i kod svakog svemirskog leta, neizvjesnosti su neizbježne. „Najvažnija stvar na kojoj radimo, usavršavamo je i brusimo, jeste: Kako se nositi s nepoznatim?“ rekao je Hansen tokom konferencije za novinare u septembru.
Posada neće ponoviti nijedan od letova Apolla. Umjesto toga, Artemis II ima za cilj testirati i provjeriti ključne sisteme svemirske letjelice Orion. Letjelica će kružiti oko Mjeseca putanjom praćke, dizajniranom tako da astronaute vrati prema Zemlji čak i ako dođe do kvara na pogonskom sistemu kapsule.
Za razliku od misija Apollo koje su ulazile u nisku Mjesečevu orbitu, Artemis II koristit će putanju leta prilagođenu dizajnu i masi Oriona. Letjelica će napraviti veliku, široku petlju oko Mjeseca, umjesto da leti u uskim krugovima bliže površini.
Iako članovi posade neće sletjeti, njihova će putanja ponuditi jedinstven pogled.
„Mogli bismo vidjeti dijelove Mjeseca koje ljudske oči nikada prije nisu vidjele“, rekla je Koch. Misija se odvija i u pozadini geopolitičkih napetosti, jer američki zakonodavci istraživanje Mjeseca vide kao politički imperativ u svjetlu brzo napredujućeg kineskog svemirskog programa.
Kao i svaka misija izvan niske Zemljine orbite, dijelovi putovanja bit će obilježeni potpunom izolacijom. „Tih 45 minuta kada smo najbliže lunarnoj površini, također ćemo biti izvan kontakta – imat ćemo gubitak signala“, rekao je Glover.
NASA-in cilj je bolje razumijevanje tehnologije potrebne za održavanje ljudskog života u surovom okruženju, što je priprema za još složenije misije, poput one na Mars.
Kada misija Artemis II poleti, posada će biti smještena unutar kapsule Orion na vrhu divovske NASA-ine rakete Space Launch System (SLS). Lansiranje iz Svemirskog centra Kennedy na Floridi moguće je već 6. februara. Orion će preći udaljenost od 385.400 kilometara.
Na takvim udaljenostima, astronauti će se suočiti s mnogo oštrijim radijacijskim okruženjem. „Nauka Artemisa je nauka o nama. Ovdje ćemo prikupljati osnovne podatke o tome kako ljudi funkcionišu kada se udalje od Zemlje“, dodao je Jacob Bleacher, glavni naučnik u NASA-i.
Dok su Orion i raketa SLS prošli testove tokom bespilotne misije Artemis I 2022. godine, NASA nikada u svemiru nije testirala sisteme za održavanje života s posadom. Ključan test proći će i Orionov toplinski štit, koji štiti astronaute od ekstremne vrućine (do 2.760 stepeni Celzija) pri povratku u Zemljinu atmosferu. Tokom prve misije štit je pokazao abnormalno trošenje, ali u NASA-i su uvjereni da su riješili problem.
Tokom desetodnevnog putovanja, astronauti će procjenjivati svoju kogniciju, spavanje, stres i imunološke reakcije. Dok Orion bude prolazio daljom stranom Mjeseca, posada će analizirati i fotografisati geološke značajke poput udarnih kratera. Te će informacije biti ključne za misiju Artemis III, kada bi astronauti trebali ponovo hodati po Mjesečevoj površini.a