Etna, masivni stratovulkan na Siciliji star više od pola miliona godina, i dalje je izuzetno aktivna. Kao najaktivniji vulkan u Evropi, visok 3400 metara, nerijetko eruptira i po nekoliko puta godišnje. Njegova živahnost je, međutim, dugo bila zagonetka za naučnike.
Vulkanska enigma na Siciliji
Etna je specifična po tome što izbacuje alkalnu lavu, što je neobično za stratovulkane, i to u količinama koje se čine nemogućim s obzirom na vrijeme potrebno za stvaranje takve lave bogate plinovima. Unatoč opsežnom istraživanju, nijedan poznati geološki proces do sada nije mogao u potpunosti objasniti njen nastanak niti izvor tolike količine magme.
Etna kao izuzetak od pravila
Vulkani obično nastaju na tri načina:
Na mjestima gdje se tektonske ploče razmiču.
U zonama subdukcije, gdje jedna ploča tone pod drugu.
Iznad tzv. "vrućih tačaka", kao na Havajima.
Iako je smještena iznad zone subdukcije, hemijski sastav Etne sličan je vulkanima iznad vrućih tačaka, iako tamo takva tačka ne postoji. Analiza lave unazad 500.000 godina otkrila je postojan sastav, što sugeriše da se Etna ne napaja magmom koja je nedavno nastala.
Teorija "istisnute spužve"
Nova studija sugeriše da se Etna napaja sporim dotokom već postojeće magme, zarobljene na dubini od oko 80 kilometara.
Dok Afrička ploča tone pod Euroazijsku, alkalna magma se iz dubokih džepova istiskuje prema površini kroz pukotine u kori.
Ovaj proces podsjeća na cijeđenje vode iz spužve.
To bi značilo da je Etna takozvani "petit-spot" vulkan, kategorija prepoznata tek 2006. godine.
Neočekivani div
Glavna neobičnost leži u veličini. "Petit-spot" vulkani su obično maleni i ne uzdižu se više od nekoliko stotina metara, dok je Etna pravi div. Vodeći autor studije, Sébastien Pilet sa Univerziteta u Lausannei, ističe da je mehanizam sličan podmorskim vulkanima neočekivan za strukturu ove veličine.
Razumijevanje ovog procesa ključno je za procjenu opasnosti koju Etna predstavlja za stotine hiljada stanovnika obližnjih gradova Katanije i Mesine.