Jeste li ikada zamišljali da ste rok zvijezda ili astronaut u nekom paralelnom univerzumu? Ideja o postojanju mnoštva univerzuma u „multiverzumu“ podjednako je nadahnula sanjarenja i naučnofantastične zaplete. Zato je ozbiljno shvataju čak i neki naučnici, mada to vjerovatno nije ona verzija koju često opisuje Hollywood. Čini se da se niko ne može usaglasiti oko toga šta bi on zapravo mogao biti.
Univerzum u kojem stvarno postojimo djeluje kao da je savršeno precizno podešen za nas. Da je gravitacija slabija, na primjer, naše zvijezde i planete se možda ne bi formirale, objašnjava profesor Paul Halpern, fizičar sa američkog Saint Joseph's University.
„S druge strane, da je gravitacija mnogo jača, sam univerzum bi se urušio još u njegovom ranom stadijumu“, sugeriše Halpern, autor knjige The Allure of the Multiverse, piše BBC.
Postoji oko dvije desetine takozvanih osnovnih konstanti prirode čije tačne vrijednosti čine da naši fizički zakoni funkcionišu. Neki tvrde da to ukazuje na božanskog tvorca, dok drugi objašnjenje traže u multiverzumu: beskonačnom broju univerzuma gdje svaki ima drugačiju kombinaciju konstanti, a mi smo se našli u onom koji podržava inteligentni život. To se naziva antropički princip.
Prva ideja dolazi iz kvantne mehanike. Prema klasičnoj teoriji, kada neko proučava česticu (poput elektrona), sve njene vjerovatnoće se stope u jednu jedinu realnost. Međutim, 1957. godine postdiplomac po imenu Hugh Everett III predložio je „Tumačenje mnogih svjetova“.
Prema ovoj teoriji, kvantna čestica se grana u sve moguće realnosti istovremeno, svaku u svom vlastitom univerzumu. Halpern ističe da ti dvojnici nisu oni sa uzbudljivim životima iz filmova. Razlike bi bile suptilne i dosadne, poput posmatranja elektrona na različitim pozicijama, što ne bi bio naročito uzbudljiv holivudski zaplet.
Neki kritičari, poput filozofa Karl Popper, tvrde da ovo nije nauka jer se ne može testirati. S druge strane, astrofizičar sa University of Sydney, profesor Geraint Lewis, smatra da isključivanje nečega kao nemogućeg zahtijeva kompletnu sliku koju mi još nemamo.
Druga ideja se fokusira na rane trenutke svemira. Prema teoriji o „vječitom širenju“ (eternal inflation), širenje univerzuma se možda nije zaustavilo svuda istovremeno. Tamo gdje se širenje zaustavi, nastaje vlastiti univerzum. Većina njih bi bila „mrtva i sterilna“, ali bi se povremeno pojavio neki nastanjiv.
Kosmolozi traže „ožiljke“ eventualnih sudara univerzuma u kosmičkoj mikrotalasnoj pozadini (Cosmic Microwave Background - CMB). Neki su analizirali „hladnu tačku“ u CMB-u, tvrdeći da ju je izazvao drugi univerzum, ali statističke analize to često opovrgavaju.
Profesor Halpern vjeruje u vječito širenje dok se ne nađe bolji model, ističući da nauka često prihvata indirektne dokaze (poput sastava Zemljinog jezgra). Ipak, Geraint Lewis je oprezniji. U studiji iz 2025. godine napisao je da su multiverzumi trenutno „jedva hipoteza, samo hrpa ideja i mnogo nagađanja“.