Trećeg februara 1966. godine, bespilotni modul „Luna 9“ postao je prva letjelica koja je izvela meko slijetanje na površinu Mjeseca, tri godine prije američkih misija „Apollo“. Nakon što je poslala fotografije Mjeseca, baterije letjelice su se ispraznile, a njeno haotično slijetanje značilo je da je konačna lokacija ostala misterija.
Naučnici sada vjeruju da su konačno otkrili mjesto gdje se „Luna 9“ zaustavila. Tim istraživača razvio je algoritam mašinskog učenja koji je analizirao stotine snimaka koje je napravio Nasin “Lunar Reconnaissance Orbiter”.
Fokusirali su napore na područje površine Mjeseca veličine oko pet sa pet kilometara, koje su Sovjeti prvobitno ciljali. Njihov algoritam, nazvan "You-Only-Look-Once-Extraterrestrial Artifact" (YOLO–ETA), uočio je nekoliko ranije neprimijećenih tragova na površini.
Ovo područje, koje se nalazi u mjesečevom regionu "Oceanus Procellarum", pokazuje čak i poremećaje u tlu koji su mogli nastati tokom nekontrolisanog spuštanja „Lune 9“. Iako ona nije prvi ljudski objekt koji je udario u Mjesec, prva je koja je preživjela relativno meko slijetanje.
Za razliku od lunarnog modula korištenog u misiji „Apollo 11“ iz 1969. godine, „Luna 9“ je koristila sferičnu kapsulu za slijetanje koja je udarila u površinu Mjeseca priličnom brzinom. Neposredno prije udara, letjelica je aktivirala kočioni motor i naduvala zračne jastuke koji su je zaštitili pri udaru brzinom od 22 kilometra na sat. Naučnici vjeruju da je letjelica zatim nekoliko puta odskočila u uslovima slabe gravitacije prije nego što se zaustavila i stabilizovala pomoću četiri panela nalik laticama.
Bez solarnih panela, baterije „Lune 9“ ispraznile su se samo tri dana kasnije, nakon što je na Zemlju poslala svega devet fotografija. Zbog loših proračuna putanje i haotičnog spuštanja, niko nije bio siguran gdje je završila.
Glavni izazov bio je kako u ogromnoj količini podataka pronaći malu kapsulu prečnika svega 58 centimetara. Istraživači su rješenje pronašli u „vježbanju“ algoritma na poznatim mjestima slijetanja, kao što su lokacije misija „Apollo“ i sovjetska sonda „Luna 16“.
Kada je algoritam počeo precizno pronalaziti te objekte, primijenili su ga na sumnjivo područje. U svom radu, objavljenom u časopisu npj Space Exploration, naučnici kao najvjerovatnijeg kandidata za lokaciju „Lune 9“ navode područje oko koordinata 7,029° sjeverno i –64,329° istočno.