Dva zlatna predmeta iskopana na grčkom ostrvu Kefalonija nose simbole koji su iznenadili arheologe. Ovi solarni motivi nisu uobičajeni za mikensku kulturu kojoj pripadaju, piše Greek Reporter.
„Ovaj članak predstavlja analizu dva zlatna ukrasa iz mikenskog postpalatnog perioda (12–11. vijek p.n.e.) pronađena na dva groblja na ostrvu Kefalonija. Ovi neobični ukrasi nose solarne simbole nordijskog i centralnoevropskog tipa, pri čemu se najbliže paralele nalaze na zlatnim diskovima iz zavjetnih depozita na Apeninskom poluostrvu“, navela je Kristina Souyoudzoglou-Haywood, profesorica sa University College Dublin i autorica studije objavljene u časopisu European Journal of Archaeology.
Iako su mali i krhki, ovi predmeti nude rijedak uvid u to kako su se simboli, vjerovanja i materijali razmjenjivali širom Evrope tokom vremena političkih previranja.
Kefalonija se nalazi duž pomorskih puteva koji povezuju Egej sa Jadranom i centralnim Mediteranom. Nakon što se sistem mikenskih palača urušio oko 1200. godine p.n.e., putovanja na velike udaljenosti i trgovina postali su manje kontrolisani. Istraživači kažu da je ova promjena omogućila idejama da slobodnije cirkulišu, zajedno sa ljudima i robom.
Ukras iz Mazarakate sačuvan je samo kao oštećeni fragment napravljen od izuzetno tankog zlatnog lima. Njegova dekoracija uključuje koncentrične prstenove i fine geometrijske obrasce. Male rupe duž ivice ukazuju na to da je nekada bio prišiven za tkaninu, vjerovatno za pogrebnu odjeću ili pokrov.
Ukras iz Lakitre su duži i očuvaniji. Na njemu se jasno vidi točak sa četiri kraka postavljen unutar kružnog oblika, sa trakama koje se završavaju u obliku spirala. Njegove ivice su bile presavijene kako bi se pričvrstio za čvrstu podlogu, poput drveta ili kosti.
Solarni simboli, poput koncentričnih diskova i krstova u obliku točka, široko su poznati u Evropi bronzanog doba, gdje su često povezani sa kosmologijom i ritualima.
Studija upozorava da se ovi predmeti ne posmatraju kao obični uvoz. Dok je komad iz Mazarakate možda stigao već izrađen, ukras iz Lakitre sugeriše da ga je lokalno napravio egejski zanatlija. On je razumio stranu simboliku, ali ju je prilagodio poznatim lokalnim tehnikama. Istraživači ovaj proces opisuju kao "kreativni prijevod", strani simboli su preoblikovani kako bi se uklopili u lokalne tradicije i društvene potrebe.