Sljedeća velika potraga za dragocjenim mineralima mogla bi se odvijati mnogo bliže Zemlji nego što se dosad mislilo – ne u udaljenom asteroidnom pojasu, nego na našem Mjesecu.
Nova studija sugerira da su asteroidi bogati vrijednim sirovinama već „dostavili“ svoj teret na Mjesec, ostavljajući ga raspršenog u hiljadama udarnih kratera.
Prema procjenama, čak 6.500 kratera moglo bi sadržavati metale platinske grupe, poput platine, paladija i rodija.
Osim toga, istraživači navode da bi oko 3.400 kratera moglo sadržavati vodu u obliku hidratiziranih minerala – ključan resurs za buduće ljudske misije i uspostavljanje baza na Mjesecu.
„Ove vrijednosti su jedan do dva reda veličine veće od broja asteroida blizu Zemlje koji sadrže rudu, prema procjenama Elvisa (2014.)“, piše tim na čelu s nezavisnim astronomom Jayanthom Chennamangalamom. „To implicira da bi moglo biti povoljnije, pa samim tim i isplativije, rudariti asteroide koji su udarili u Mjesec, a ne one koji su u orbiti.“
Prednosti svemirskog rudarstva
Ideja o rudarstvu izvan Zemlje nudi rješenja za nekoliko gorućih problema. Resursi na našoj planeti su ograničeni, a tradicionalno rudarstvo često razara okoliš, uništava staništa i zagađuje prirodu.
S druge strane, svemirsko rudarstvo moglo bi potaknuti daljnje istraživanje kosmosa. Primjerice, pristup vodi na Mjesecu značajno bi olakšao logistiku misija, smanjujući potrebu za transportom vode sa Zemlje.
Mjesec kao praktičnija meta
Iako se mnogi asteroidi smatraju bogatim izvorima dragocjenih metala platinske grupe, njihovo rudarenje je prepuno izazova.
Osim ogromnih troškova, asteroide blizu Zemlje je malo, teško ih je dosegnuti i njihovo nepredvidivo kretanje otežava bilo kakve operacije. Mjesec je, za razliku od njih, na predvidivoj udaljenosti, s poznatom orbitom i uvijek okrenutom istom stranom prema Zemlji. Iako ni rudarenje na Mjesecu nije jednostavno, ono je daleko lakši poduhvat od „lova“ na asteroide.
Tragovi asteroida u kraterima
Istraživači su se fokusirali na udarne kratere kako bi pronašli odgovore. Polazna tačka je teorija da su asteroidi metalnog tipa donijeli metale platinske grupe, dok su karbonatni asteroidi donijeli vodu.
Iako udar asteroida o površinu Mjeseca uzrokuje isparavanje dijela materijala, noviji dokazi pokazuju da značajan dio može preživjeti, posebno u velikim i složenim kraterima. U takvim kraterima ostaci asteroida često se skupljaju u središnjem vrhu, stvarajući koncentrisana nalazišta.
Analizom broja kratera, tim je došao do impresivnih brojki. Procjenjuje se da bi do 6.500 kratera promjera većeg od jednog kilometra moglo sadržavati metale platinske grupe. Ako se potraga suzi na veće kratere (promjera iznad 19 km) s jasno izraženim središnjim vrhom, gdje je ruda najvjerovatnije koncentrisana, broj potencijalnih lokacija smanjuje se na 38.
Slično tome, do 3.350 kratera moglo bi sadržavati vodu, a njih 20 smatra se posebno obećavajućim zbog koncentrisanih nalazišta. Statistički gledano, Mjesec je bogatije „lovište“ od asteroida u blizini Zemlje.
Šta je sljedeće?
Iako rudarenje asteroida ostaje cilj za dalju budućnost, Mjesec se nameće kao realniji i praktičniji prvi korak. Sada je ključno precizno odrediti koji krateri kriju najveće bogatstvo i razviti tehnologiju za njihovu eksploataciju.
Autori studije, objavljene u časopisu Planetary and Space Science, predlažu da je najbolji pristup daljinsko očitavanje iz Mjesečeve orbite.
Takva metoda bila bi znatno isplativija od slanja skupih landera na lokacije gdje uspjeh nije zagarantovan, a pomogla bi u odabiru najvrjednijih ciljeva za buduća istraživanja.