Svemirski teleskop James Webb (JWST) objavio je 20. januara 2026. godine spektakularnu novu sliku maglice Heliks, jednog od najpoznatijih i najbližih nebeskih objekata te vrste. Fotografija, snimljena s dosad neviđenom rezolucijom, pruža izravan uvid u dramatične posljednje trenutke zvijezde nalik našem Suncu i nudi jasan prozor u daleku budućnost Sunčevog sistema. Maglica, poznata po svom upečatljivom izgledu zbog kojeg je dobila nadimak "Sauronovo oko", sada je prikazana u detaljima koji mijenjaju razumijevanje zvjezdane evolucije, piše Science Alert.
Pogled u budućnost Sunca
Naučnici s velikom preciznošću predviđaju šta će se dogoditi sa Suncem za otprilike pet milijardi godina. To je moguće jer astronomi širom Mliječne staze promatraju zvijezde slične našoj koje su već dosegle završne faze svog života. Maglica Heliks, smještena oko 650 svjetlosnih godina od Zemlje u sazviježđu Vodenjaka, savršen je primjer tog procesa.
Ono što se vidi je planetarna maglica, užareni omotač plina i prašine koji je nekoć bio vanjski sloj zvijezde. Kada zvijezda potroši svoje nuklearno gorivo, prvo se širi u crvenog diva, a zatim odbacuje svoje vanjske slojeve u svemir.
U središtu ostaje vruća, gusta jezgra poznata kao bijeli patuljak. Njegovo intenzivno zračenje ionizira okolni plin, zbog čega svijetli živopisnim bojama. Promatranjem Heliksa, zapravo se posmatra nacrt sudbine koja čeka i Sunčev sistem.
Neviđeni detalji otkrivaju kosmičku reciklažu
Dok su prethodne slike, poput onih s teleskopa Hubble, prikazivale eteričnu ljepotu Heliksa, Webbova infracrvena kamera NIRCam prodire dublje kroz velove prašine i plina. Nova slika otkriva hiljade sićušnih struktura poznatih kao "kometarni čvorovi", guste nakupine plina i prašine nalik kometima, sa svijetlom glavom okrenutom prema središnjoj zvijezdi i repom koji se proteže u svemir. Procjenjuje se da ih u maglici ima oko 40 hiljada, a svaki od njih može biti veći od cijelog Sunčevog sistema.
Ovi čvorovi nastaju kada siloviti zvjezdani vjetrovi s umiruće zvijezde udare u sporije, hladnije slojeve materijala odbačene ranije. Webbova slika jasno prikazuje prijelaz između različitih temperaturnih zona: plava boja označava najtopliji plin blizu bijelog patuljka, žuta hladniji molekularni vodik, dok crvenkasti tonovi na rubovima prate najhladniji materijal gdje počinje formiranje složenije prašine.
Više od spektakularne fotografije
Maglica Heliks nije samo prizor kozmičkog umiranja, već i rađanja. Materijal koji zvijezda izbacuje obogaćuje međuzvjezdani prostor teškim elementima poput ugljika, dušika i kisika, ključnim za formiranje novih planeta i života.
Webbova rezolucija omogućuje znanstvenicima da vide zaštićene džepove unutar maglice gdje se složenije molekule mogu formirati i preživjeti, proces kozmičke reciklaže u svom najčišćem obliku.
Stara između deset i dvanaest hiljada godina, maglica Heliks relativno je kratkog vijeka u kozmičkim razmjerima. Nastavit će se širiti i blijedjeti narednih deset do dvadeset hiljada godina. Nakon otprilike 50 hiljada godina, njen materijal će se potpuno raspršiti u svemir, ostavljajući iza sebe samo bijelog patuljka koji će se hladiti milijardama godina. Ta ista sudbina čeka i Sunce, a zahvaljujući Jamesu Webbu, sada se može posmatrati s dosad neviđenom jasnoćom.