Potočarka (Nasturtium officinale) je izuzetno vrijedna ljekovita i jestiva biljka koju su još stari narodi koristili u ishrani. Posebno ju je cijenio Hipokrat, koji je preporučivao potočarku kod problema s plućima, zuboboljom, bolestima grla, promuklošću i štitnom žlijezdom.
Kod starih Grka, Egipćana i Rimljana važila je za snažno sredstvo za vraćanje energije. Prema predanju, egipatski faraoni su zahtijevali da robovi redovno piju njen sok kako bi ostali snažni i izdržljivi tokom teških radova.
Ono što potočarku izdvaja jeste njena nevjerovatna nutritivna snaga:
- Sadrži ogromne količine željeza (često više nego špinat).
- Obiluje vitaminom C (više nego limun i narandža).
Zbog toga se danas smatra jednom od najzdravijih lisnatih biljaka na svijetu, jer doprinosi smanjenju oksidativnog stresa, pročišćavanju krvi, boljem apetitu i detoksikaciji organizma.
Sok od potočarke mnogi koriste kao dodatak zdravlju, ali uz veliki oprez. Preporučuje se da se sok razblažuje vodom u omjeru 1:5 i da se ne pije prečesto (jedna čaša na nekoliko dana), jer pretjerivanje može izazvati iritacije želuca ili druge neželjene reakcije.
Osim za unutrašnju upotrebu, sok se primjenjuje i vanjsko. Utrljavanje u tjeme glave pomaže kod problema s opadanjem kose. Koristi se kao obloga kod kožnih problema. Listovi se izgnječe, pomiješaju s malo alkohola, nanesu na problematično mjesto, uvežu zavojem i ostave nekoliko sati, a zatim isperu hladnom vodom.