Dok sarajevskom općinom Novi Grad bjesni epidemija leptospiroze – opasne bakterijske infekcije koja je, prema svim potvrđenim podacima, krenula upravo iz naselja Dobrinja – načelnik Semir Efendić je propao u zemlju.
Nema javnog istupa, nema obraćanja građanima, nema prisustva na terenu. Samo muk izabranog zvaničnika.
Zaraza se širi već mjesecima. Građani obolijevaju, neki završavaju na Infektivnoj klinici, a do prije nekoliko dana niko im nije znao reći šta ih je tačno snašlo. Kolokvijalno su bolest nazvali 'dobrinjskom bolešću', jer su svi iz nadležnih institucija – uključujući i načelnika Efendića – šutjeli.
Tek nakon što je Raport razotkrio o čemu se radi, istina je počela izlaziti na vidjelo. Ispostavilo se da je riječ o leptospirozi – bolesti koju prenose zaraženi glodari, a koja se širi tamo gdje vlada nehigijena i zapuštenost.
I tu počinje prava priča. Jer Dobrinja više nije ono urbano, čisto i porodično naselje kakvo su pamtili Sarajlije. Danas je to naselje zapuštenih zelenih površina, neuređenih trotoara, zatrpanih kontejnera, čopora pasa lutalica i – sve je očiglednije – glodara koji su se zbog loših higijenskih uvjeta nekontrolirano nakotili. A sve to se dešava pred očima načelnika općine, čija je jedina reakcija - šutnja.
Načelnik Efendić valjda nema vremena baviti se svojim poslom, jer on se pokušava baviti visokom politikom. Umjesto stvarnog odgovora i konkretnih mjera, građani danas gledaju kako se na društvenim mrežama umjesto njega javljaju botovi. Dijele se linkovi od prošle godine, pokušava se relativizirati aktuelna katastrofa, a sve s ciljem da se pokupi koji jeftini politički poen. Kreira se atmosfera u kojoj se spinuje kako neko pokušava 'podvaliti' Dobrinji, kako nije uredu da se bolest zove 'dobrinjska', a ako znamo Efendićev patern djelovanja, može se očekivati da mu neko podvaljuje i da ga minira.
Čak i da je to tačno, Efendić kao načelnik bi trebao te bitke biti na nekom drugom mjestu, a sada bi građanima Dobrinje morao ponuditi odgovor na pitanje kako su se našli u leglu zaraze.
Zar je stvarno moguće da načelnik najmnogoljudnije općine u Bosni i Hercegovini ne osjeća ni minimum odgovornosti? Zar je moguće da ne osjeća obavezu da barem odgovori na jednostavno pitanje: šta je učinio da se ova zaraza spriječi? Jer prema svemu što znamo – nije učinio ništa. Ili ako jeste, javnost za to ne zna, jer nikakve informacije od njega nisu dolazile. Ni tada. Ni sada.
A možda je upravo to najstrašnije – činjenica da bi sve i dalje bilo gurnuto pod tepih da mediji nisu prvi progovorili. Ovo nije samo epidemiološki problem. Ovo je moralni sunovrat lokalne vlasti. Kriv je sistem koji šuti. A na čelu tog sistema u Novom Gradu stoji čovjek koji se, izgleda, više ne bavi svojim poslom.
Zato pitamo još jednom, glasno i jasno: Gdje je Semir Efendić? I kada planira da se pojavi među ljudima koji su ga birali?