Stanovnici razorenog Hersona ispričali su za britanski Independent kako ih ruski dronovi ciljano napadaju dok pokušavaju normalno živjeti, ali i kako se njihove brutalne povrede zbrinjavaju u bolnici koja je morala biti premještena pod zemlju.
Zujanje u zraku značilo je samo jedno: Rusi su krenuli u lov, a on je bio meta. Skočivši s bicikla, Oleksandr ga je ostavio na cesti te pojurio kroz rupu u ogradi, nadajući se da će pronaći zaklon.
Kad je shvatio da je i dalje na otvorenom, bacio se uz ogradu, pokušavajući se stopiti s okolinom i nekako se sakriti. Dron se pomaknuo u stranu, zadržao iznad njega - i bacio bombu. Eksplozija mu je otkinula dio noge.
"Imao sam osjećaj da igra kompjutersku igru"
"Lebdio je iznad mene. Imao sam osjećaj kao da igra računalnu igru - baca bombe na civile", ispričao je Oleksandr Senskji iz bolnice u Hersonu, gdje se oporavlja.
Dok je kopao po torbi s medicinskom opremom, koju je nosio kao volonter Crvenog krsta u Hersonu, znao je da ga i dalje posmatraju ruski operateri dronova s druge strane rijeke Dnjepar, udaljene manje od kilometra.
Dok je u blatu pokušavao podvezati vlastitu nogu, pomislio je kako se možda na drugoj strani smiju, slave ili se rugaju dok ga gledaju kako se bori za život.
Ukrajinci su oslobodili Herson, a Rusi se otad svete
Herson je oslobođen u novembru 2022., ali od tada je svakodnevno pod vatrom - granatiran, raketiran i bombardovan. Sada je i poligon za obuku ruskih pilota dronova, koji snimke svojih "lovačkih pohoda" objavljuju na Telegramu.
Upotreba dronova pretvorila je bešćutnu i neselektivnu kampanju ubijanja civila u izopačen oblik zločina. Ako postoji grad kojem očajnički treba primirje, onda je to Herson, ali niko od lokalnog stanovništva ne vjeruje da je to uopšte moguće.
Ruske snage zauzimaju istočnu obalu Dnjepra, rijeke koja je u gradu široka oko 500 metara. Njihovi snajperisti i artiljerci mogu ciljati mete golim okom, a operateri dronova prate u stvarnom vremenu kako mete panično bježe, sapliću se, vide užas u njihovim očima - i onda ih ubijaju. Bombe bacaju s visine ili koriste tzv. FPV (First Person View) dronove, koji nečujno lebde dok ne krenu u napad.
Dronovi su posvuda, živi se pod zemljom
Tri godine Herson je bio zastrašujuće mjesto. Danas njegovi stanovnici žive iza spuštenih roletni i zatvorenih vrata dok dronovi ciljaju autobuse, tramvaje, automobile i prolaznike. Biti na ulici znači izložiti se pogledu lovca.
Životi završavaju iznad zemlje. No, barem sada mogu započeti - pod zemljom.
Ukrajina je otvorila prvo podzemno porodilište otporno na bombe, napuštajući površinske objekte i premjestivši njihov sadržaj u podrume. Grad je otvorio i podzemnu hiruršku bolnicu, a u planu je još sedam sličnih objekata. Svaka bolnica u Hersonu prolazi isti proces - doslovno se okreće naglavačke kako bi se izbjegli ruski "lovci".
Dr. Petro Marenkovski vodi novi odjel u staroj zgradi hersonskog porodilišta. Njegov rad sada se odvija dvije etaže ispod zemlje, u nekadašnjim podrumima. Besprijekorni hodnici vode do sjajnih rađaonica, operacione sale i jedinice intenzivne njege - sve ono što je nekada bilo iznad zemlje sada je zaštićeno čeličnim protiveksplozivnim vratima, sličnima onima na podmornicama.
Rađanje kao čin prkosa
Dan prije dolaska novinara ruski borbeni avioni bacili su devet bombi na Herson i ubili dvoje ljudi. Još petoro povrijeđeno je u napadima dronovima. U takvoj svakodnevici rađanje djece postaje čin prkosa.
"S obzirom na demografsku situaciju u našoj zemlji, borimo se za svako novorođenče - za svaku ženu koja bi trebala roditi ovdje, u Hersonu", kaže dr. Marenkovski.
Prije rata u ovoj se bolnici godišnje rađalo između 1500 i 2000 djece. Danas ih je oko 120. Povećao se broj carskih rezova, a ljekari kao razloge navode visok krvni pritisak i komplikovane trudnoće.
"Svako dijete koje se ovdje rodi danas je zlatno", kaže i dr. Oksana Ivanivna. Dok govori, začuje se prigušena eksplozija. Još jedna detonacija negdje iznad. Još mrtvih? Još osakaćenih? Niko u porodilištu ne reaguje.
U Hersonu se još samo stranci trgnu kad čuju eksploziju
Kuća dr. Ivanivne uništena je prije nekoliko mjeseci. Bolnica je 2023. dvaput pogođena raketama, a napadnuta je i prošle godine. Većina ljekara koji tamo rade živi u zgradi zadnje dvije godine. U Hersonu se samo stranci trgnu kad čuju eksploziju.
Olha Viner leži u prenatalnom dijelu bolnice u bunkeru. Pod stalnim je nadzorom zbog visokog pritiska, a ljekari kažu da je njena beba, mjesec dana prije termina, u ozbiljnoj opasnosti. "Mislim da svi u Hersonu imaju visok pritisak", kaže uz gorak osmijeh.
Dok novi životi dolaze na svijet, stariji stanovnici Hersona pokazuju nevjerovatnu izdržljivost. Prije rata grad je imao oko 250.000 stanovnika. Preživio je osam mjeseci ruske okupacije, brutalno oslobođenje, a danas je "bogat" metama koje ruski vojnici žele pogoditi. U Hersonu još uvijek živi oko 83.000 ljudi. Među njima je pet hiljada djece.
"Putinu se ne može vjerovati"
"Putinu se ne može vjerovati", kaže Irina Voskova, koja u glavi nosi metalne ostatke granate i titansku pločicu. "On baš uvijek laže. Zato je jako teško vjerovati da će se to dogoditi. Ali nadamo se. Jako se nadamo. I jako smo zahvalni svima koji pokušavaju pomoći."
Vojni gradonačelnik Hersona Roman Mročko dan prije je izbjegao zračni napad koji je pogodio blizinu njegovog ureda. Uvjeren je da ukrajinska vojna obavještajna služba ima dokaze da se ruski piloti dronova obučavaju na civilima iz njegovog grada.
"To je pravi lov na ljude"
"Sada imamo uzrečicu - to je pravi ‘safari’. Pravi lov na civile."
Na pitanje ima li dokaza o tome, kaže: "Presreli smo njihove razgovore. Pogledajte brojke. Već ove godine imamo 391 povrijeđenog, među njima 39 djece, i 40 ubijenih, među njima četvoro djece."
U podzemnom porodilištu Alina Stasiuk drži svoju kćerkicu Adelinu, rođenu prije manje od jednog dana potpuno zdravu. Na pitanje kako je roditi dijete u gradu pod stalnim napadima, kaže:
"Naravno, malo je strašno, ali isplati se. Iskreno."
