Zanimljivo je jučer bilo posmatrati bjesomučnu utrku ko će više posramiti Novaka Đokovića jer je - zaražen koronavirusom.
Jasno je nama svima i Novaku valjda da živimo u potpuno izopačenom vremenskom intervalu posustalih moralnih vrijednosti, eri bezumlja i općeprihvatljivog licemjerja, ali je teško povjerovati do kojih visina sve to može da seže.
Da je kojim slučajem Đoković jučer bio negativan na koronavirus ne bi zadarska šteta bila manja, ali bi najbolji teniser svijeta bio barem sačuvan od bljuvotina, ne bi ga drvrljem, kamenjem i ostalim raspoloživim oružjem i oruđem šicalo do iznemoglosti. Kao da je ubio čovjeka jer je neodgovoran, za razliku od milijardi tobože vrlo odgovornih građana širom svijeta.
Znamo da su sujeta i zavist sveprisutni i u punoj snazi pa odatle ne čudi vrpoljenje i zvocanje njegovih kolega. Sporna je svjetina, obični puk. Ovi što ne izađu 15 godina ni na kakve proteste, ali ga onda zadaju tokom pandemije.
Sjatio bi se međutim taj puk vrlo horno i pun elana da je Đoković stigao u Banja Luku i Sarajevo, pohrlio bi puk da vidi najboljeg tenisera. Pokušali bi mu se i privući ne bi li se s njim uslikali. Ne bi ih zanimalo je li on zaražen ni jesu li oni, hoće li mu prenijeti virus.
I nakon svega šta je naravoučenije? Postoji li?
Postoji, "budi dobar, izi govno", objasnio nam je lakonski, u svom stilu Dino Rađa danas, no o tome već dosta znamo. Odvajkada. To dođe nešto kao oksimoron.
Ima i drugo. Banjoj Luci se nije dalo da vidi Noleta i da se u njegovom prisustvu šepuri Milorad Dodik, znate zašto? Zato što kad dobiješ na mostu, nezasluženo, izgubit ćeš na Ćupriji (stari šeret bi spajao Most na Drini, s Na Drini Ćuprijom da dobije ovu nepravilnost iz naslova). Vazda je to tako bilo.
Nije li ministar zdravstva RS Alen Šeranić rekao da se do prvog jula ne mogu održavati sportske manifestacije u ovom entitetu? Zbog korone. Na osnovu njegove procjene, a zbog činjenice da bi banjalučki Borac tom odlukom obezbijedio Evropu i uzeo kakvu-takvu lovu, NSBiH prekinuo je fudbalsku Premijer ligu, da bi samo par dana poslije Šeranić je odobrio da se može igrati šta se hoće.
Dodikov zet, ili šta mu već dođe, punac nije sigurno, Vico Zeljković, inače predsjednik Borca, dobio je svoje, no Milorad ne dočekavši svjetskog broja jedan izgubio je svoje. Poremetila ga - kakvog li apsurda - korona. Nije, kao, mogao fudbal prije 1. jula. E, sad Đoković neće ni poslije 1. jula.
I tako da mu to dođe taman.
Kao što je uvijek dolazilo i doći će ostalima - jal zakinutima, jal ovima što misle da su hajrovali.
