Iako zvuči nevjerovatno, zabilježeni su brojni slučajevi u kojima su automobilska stakla pucala ili se rasipala bez ikakvog spoljašnjeg udarca. Tokom toplotnih talasa, automobili parkirani na direktnom suncu dobijali su pukotine na vjetrobranskom staklu, često odmah nakon uključivanja klima-uređaja. Slični problemi javljaju se i zimi, kada ekstremna hladnoća spolja i naglo zagrijavanje unutrašnjosti stvaraju ogroman temperaturni stres za materijal.
Glavni uzrok ovog fenomena je neravnomjerna promjena temperature jer se staklo i metal zagrijavaju različitom brzinom. Kada se na vrelom automobilu uključi klima, unutrašnja strana stakla se naglo hladi dok je vanjska i dalje vrela, a taj šok stvara naprezanje koje i najmanje mikropukotine pretvara u tačke pucanja. Zimi se dešava suprotan proces gdje zaleđeno staklo trpi pritisak usljed snažnog uključivanja grijača, što opet dovodi do mogućeg oštećenja.
Razlika u načinu na koji stakla pucaju zavisi od njihove konstrukcije. Vjetrobransko staklo je napravljeno od laminiranog stakla sa dva sloja povezana folijom, zbog čega ono najčešće puca postepeno i pukotina se vremenom širi. S druge strane, bočna i zadnja stakla su uglavnom od kaljenog stakla koje je projektovano da se pri dostizanju granice naprezanja rasprsne odjednom u sitne komadiće uz glasan prasak. Ukoliko na staklu već postoji sitno oštećenje od kamenčića, rizik je drastično veći jer to mjesto dodatno slabi kompletnu strukturu.
Da biste smanjili rizik od pucanja, najvažnije je na vrijeme sanirati male "tačkice" na staklu i izbjegavati nagle temperaturne promjene. Ljeti je preporučljivo provjetriti kabinu prije uključivanja klime i postepeno snižavati temperaturu, dok je parkiranje u hladu najbolja preventiva. Prilikom pranja automobila nikada nemojte polivati vrelo staklo hladnom vodom niti zimi sipati vrelu vodu na zaleđenu površinu. Postepeno zagrijavanje kabine i korištenje strugača za led ostaju najsigurniji načini za očuvanje integriteta vaših prozora.