NASA je predstavila novu inicijativu pod nazivom LunaRecycle, ambiciozni program čiji je cilj pronaći održiv, inovativan i tehnički izvodiv sistem za upravljanje otpadom na budućoj mjesečevoj bazi. Onaj ko uspije osmisliti sistem koji omogućava obradu, recikliranje ili neutralizaciju otpada bez njegovog vraćanja na Zemlju i bez spaljivanja bit će nagrađen iznosom od tri miliona dolara.
Na Međunarodnoj svemirskoj stanici (ISS) trenutni sistem funkcioniše tako da se otpad pakuje u posebne vreće, skladišti u svemirske letjelice i potom ili vraća na Zemlju ili sagorijeva prilikom ulaska u atmosferu. Međutim, takva praksa je, ističe NASA, na Mjesecu neizvodiva. Slati svemirske brodove samo radi odvoza ostataka hrane, stare odjeće ili ambalaže bilo bi logistički nepraktično, ekološki upitno i finansijski neodrživo.
NASA traži „stručnjake za kante“
U sklopu inicijative LunaRecycle NASA poziva „stručnjake za kante“, kako ih nazivaju u saopćenju, odnosno naučnike, inženjere i kreativne inovatore koji mogu osmisliti sisteme za preradu, ponovnu upotrebu ili neutralizaciju otpada na Mjesecu. Jedini uslov je jasan: ništa se ne smije vraćati na Zemlju, niti smije sagorjeti.
Iako su rasprave o budućim mjesečevim kolonijama već godinama dio šire vizije ljudskog svemirskog istraživanja, NASA podsjeća da se često zaboravlja jedno vrlo jednostavno pitanje: ko će iznijeti smeće?
Svemirski otpad već sada predstavlja ozbiljan problem
Dok se razmatraju mjesečeve baze, NASA upozorava da je problem svemirskog otpada već danas dramatičan, i to tik uz našu planetu. Prema upozorenju agencije, u orbiti se u ovom trenutku nalazi više od 10.000 satelita i više od 100 triliona fragmenata svemirskog otpada.
Ovaj problem nije nov. Još 1978. godine naučnici Donald Kesler i Burton Cour-Palais razvili su teoriju koja će kasnije postati poznata kao Keslerov sindrom. Teorija opisuje scenarij u kojem se, zbog sve gušćeg svemirskog saobraćaja, povećava vjerovatnoća sudara objekata u orbiti. Svaki sudar stvara dodatne fragmente otpada, što može pokrenuti lančanu reakciju sudara i time stvoriti gotovo nekontrolisan prsten svemirskog smeća oko Zemlje.
NASA ističe da bi posljedice ozbiljnijih sudara bile dalekosežne. Moglo bi doći do nestanka interneta, prekida mobilnih mreža, gašenja televizijskog signala te otežanog praćenja vremenskih i klimatskih promjena. U najgorem scenariju, upravljanje svemirskim letovima postalo bi izuzetno rizično.
Ako ne riješimo otpad u orbiti, kako ćemo graditi baze na Mjesecu?
Agencija upozorava da bez održivog sistema upravljanja otpadom u orbiti možda nećemo moći ni osigurati siguran povratak na Mjesec, a kamoli razviti dugoročne baze koje bi mogle postati nova „deponija“ ako se problem ne riješi na vrijeme.
LunaRecycle stoga nije samo konkurs nego i ključni korak u razvoju buduće svemirske infrastrukture. NASA jasno daje do znanja da su inovacije u upravljanju otpadom jednako važne kao napredne rakete, habitatni moduli ili energetski sistemi. Tek kada naučimo kako pravilno zbrinjavati smeće izvan Zemlje, možemo ozbiljno govoriti o trajnom boravku na Mjesecu.
U potrazi za najboljim rješenjima, NASA poručuje da je budućnost svemirskog istraživanja jednako ovisna o naučnim probojima, koliko i o dobro dizajniranim „kantama"