Peraja orki otkrivena na obalama sjevernog Pacifika prekrivena su zastrašujućim dokazima. Tragovi karakterističnih zuba na njima pokazuju da su kitovi ubice povremeno kanibali, piše Live Science. Naučnici kažu da bi to moglo objasniti zašto neke orke žive u velikim porodičnim grupama.
Postoji nekoliko tipova orki (Orcinus orca), koji se ponekad smatraju zasebnim podvrstama. U sjevernom Tihom okeanu, dva od ovih tipova naseljavaju otprilike ista područja. Rezidentne orke (Orcinus orca ater) žive u velikim porodičnim grupama i hrane se isključivo ribom.
Bigsove (Biggs) orke (Orcinus orca rectipinnus) žive u manjim grupama i love druge sisare, poput kitova, delfina i foka.
Generalno se smatralo da se ova dva tipa izbjegavaju. Međutim, Olga Filatova, istraživačica kitova sa Univerziteta Južne Danske, i njene kolege otkrili su dokaze koji pokazuju da to nije uvijek slučaj, a nalaze su objavila u žurnalu Marine Mammal Science.
Koautor studije Sergej Fomin, istraživač Pacifičkog instituta za geografiju u Rusiji, u augustu 2022. godine pronašao je peraje orke na plaži na Beringovom ostrvu u istočnoj Rusiji. Peraje je bilo krvavo i prekriveno tragovima zuba.
Nije neuobičajeno pronaći peraja sa takvim tragovima zuba, ali ranije su takva peraja pripadala drugim vrstama kitova koje su napale i pojele Bigsove orke. Dvije godine kasnije, u julu 2024, Fomin je pronašao drugo leđno peraje orke, nešto veće, koje je pripadalo mladom mužjaku, sa identičnim tragovima zuba kita ubice.
„U tom trenutku sam počela misliti da je ovo obrazac“, rekla je Filatova. Objasnila je da su peraja žilava i nisu dobra za jelo, pa ih kitovi ubice često odbacuju kako bi došli do mišića i sala ispod njih. Genetski testovi su potvrdili da peraja potiču od rezidentnih orki.
Istraživači sugerišu da je upravo ovo povremeno predatorstvo od strane Bigsovih orki razlog zašto rezidentne orke formiraju velike, čvrsto povezane porodične grupe. Životinje koje se okupljaju u krda ili velika jata često to čine kako bi se zaštitile od predatora.
Iako je opšte mišljenje da orke nemaju prirodne predatore, poznato je da su agresivne jedne prema drugima. Zabilježeni su slučajevi gdje Bigsove orke ubijaju mladunčad drugih orki, ali ih ne pojedu. Udruživanje radi odbrane takođe objašnjava zašto velike grupe rezidentnih orki često tjeraju manje grupe Bigsovih orki sa svojih teritorija.
Ipak, nisu svi naučnici uvjereni u ovu teoriju. Luke Rendell, biolog sa Univerziteta St Andrews u Škotskoj, smatra da ideja vrijedi daljeg istraživanja, ali da još nema dovoljno dokaza za čvrstu teoriju o socijalnoj evoluciji orki. On ističe da bi koristi od zajedničkog traženja hrane i prenošenja znanja o staništu također mogli biti ključni faktori za formiranje velikih grupa.