U svojoj knjizi Edward Snowden opisuje kako američke tajne službe nadziru ljude prikupljajući podatke o njima - na opšte zgražanje građana i uz pomoć europskih vlada. Među njima su i njemačke službe.
Edward Snowden je imao samo 25 godina kada je sredinom 2009. počeo raditi za NSA. Posao za najvažniju tajnu službu u SAD, koju on opisuje pojmom "Permanent Record" (Stalno snimanje), je za mladog kompjutorskog stručnjaka u početku bio "posao iz snova". No onda on opisuje kako ulazi u najmračnije poglavlje i najveću tajnu Američke agencije za sigurnost NSA - "Stellarwind".
Program "Stellarwind" su SAD uvele nakon terorističkih napada na New York i Washington. Snowden je shvatio da ovaj program nije okončan, kako se službeno tvrdilo, već ga se nastavilo koristiti kao instrument za "masovno nadgledanje". "Tehnika se više ne koristi u cilju obrane SAD-a, nego u cilju kontrole ove zemlje", piše Snowden.
Podsjećanje na nacističku Njemačku
Prikupljanje podataka u velikom stilu, koje provodi NSA, podseća mladog američkog špijuna Snowdena na metode nacističke Njemačke i Sovjetskog Saveza. On kopa po tajnim dokumentima i nailazi na PRISM - program uz pomoć kojeg Amerika prisluškuje komunikaciju u inozemstvu. Snowden opisuje kako mu u jednom trenutku postaje jasno da će situacija, "ukoliko moja generacija nešto ne poduzme, eskalirati".
On se odlučuje da informacije do kojih je došao, stavi na uvid novinarima. I time popstaje najpoznatiji svjetski Whistleblower - zviždač. Otkrića iz 2013. imala su veliki odjek u svijetu. Snowden tu prepoznaje jednu mustru: "Zemlje, koje su bile najkritičnije naspram američkog sustava totalnog nadgledanja su bile one zemlje koje su najtješnje surađivale sa SAD-om". Kao primjer Snowden navodi Njemačku.
Nijemci nakon Snowdenovih otkrića saznaju da njemačke tajna služba Bundesnachrichtendienst (BND) pomaže Američkoj agenciji za sigurnost (NSA) u prikupljanju podataka. Javnost je reagorala burno - između ostalog i zato što je NSA prisluškivala i mobilni telefon kancelarke Angele Merkel. Kada je to izašlo na vidjelo, kancelarka je te 2013. godine izrekla svoju čuvenu rečenicu: "Špijuniranje među prijateljima - to nikako ne ide". Ona je obećala da će te tvrdnje biti ispitane. 2014. je njemački parlament oformio Komisiju za ispitivanje prisluškivanja od strane NSA.
Sensburg: Snowden je stavio prst u ranu
Predsjedavanje komisijom preuzeo je profesor prava i političar CDU-a Patrick Sensburg. On danas kaže kako je Snowden puno toga pokrenuo u Njemačkoj kao i da se građani od tada s puno više senzibilnosti odnose prema osobnim podacima. I njemačke tajne službe su "nedozvoljeno ulazile u privatne podatke i dobro je što je Snowden stavio svoj prst u tu ranu", rekao je tadašnji predsjedavajući Istražne komisije Sensburg. Kao posljedica toga je 2016. godine usvojena reforma zakona o radu BND-a.
Sensburg je dugo razmišljao o motivima koji su pokrenuli Snowdena da otkrije što NSA radi. Njemački političar vjeruje da je Snowden postao zviždač iz duboko "patriotskih razloga", iz uvjerenja da to mora uraditi za svoju zemlju. To je utisak koji Snowden daje i u svojoj knjizi "Permanent Record", čije je objavljivanje svjesno bilo zakazano za 17. rujna, Dan nezavisnosti SAD. Snowden je uvjerenja da su američke tajne službe prekršile "Bill of Rights" - (deset dodatnih članova američkog Ustava,op.red.) i da su zapravo "hakirale Ustav". I to je ono s čime je Snowden želio upoznati javnost.
Ono što Sensburg ne razumije je zašto je Snowden vjerovao da samo ako to objavi u javnosti može pomoći svojoj zemlji. Snowden međutim opisuje u knjizi zbog čega za njega interno tematiziranje metoda NSA nije dolazilo u obzir. On tvrdi da je praksa NSA "odavno prerasla u ideologiju" i dodaje: "Moji pretpostavljeni ne samo da su bili toga svjesni, već su aktivno dijelili naređenja da se to čini. Oni su bili suučesnici", piše u svojoj knjizi Snowden.
Whistleblowing u Njemačkoj
Snowden je tajne dokumente dao na uvid javnosti, što bi i u Njemačkoj bilo krivično djelo. No, nakon NSA-afere otvorena je nova mogućnost da se razgovara o nepravilnostima u njemačkim tajnim službama. Suradnici se u međuvremenu mogu direktno obratiti kontrolnoj instanci u parlamentu odnosno Komisiji za kontrolu rada tajnih službi, sastavljenoj od parlamentaraca. I navodno oni to i rade.
I u odnosu prema zviždačima se u Europi nakon Snowdenovih otkrića mnogo toga promijenilo. EU je donijela odredbu da sve veće firme moraju imati mogućnost odnosno instancu kojoj bi se zviždači mogli obratiti. Od ove godine u Njemačkoj postoji zakon koji dozvoljava odavanje poslovne tajne, ukoliko je to u interesu javnosti i zaštite općeg dobra.
Patrick Sensburg je načelno za druge načine rješavanja problema, ali prihvaća whistleblowing kao "Ultima Ratio", dakle kao posljednju mogućnost.
U knjizi "Permanent Record" Snowden optužuje vlade europskih zemalja što se nisu zauzele za njega. 27 zemalja članica EU, a među njima i Njemačku on je, kaže, molio za azil. "Nijedna nije imala hrabrost suprotstaviti se pritisku SAD-a", kaže on. Tako je Snowden ostao u Moskvi, gdje je, kako tvrdi u knjizi, nakon odlaska iz SAD i kratkog boravka u Hongkongu, u osnovi bio u prolazu na putu za Ekvador.
