apokaliptične scene

'Mračno, poput naše budućnosti': Iranci opisuju prizore katastrofe nakon bombardovanja skladišta nafte u Teheranu

Pošto je sunce bilo zaklonjeno dimom, zbunjeni ljudi u glavnom gradu Irana morali su uključiti svjetla kako bi mogli vidjeti kroz tamu
Raport
Piše: Raport
Iran eksplozija2

Gust crni dim i dalje se dizao na nebu, čađ je prekrivala ulice i automobile, balkoni su bili puni crne prljavštine, a otrovan zrak ispunio je pluća dok se Teheran budio nakon noći zračnih napada na gradska skladišta nafte u nedjelju.

U porukama i glasovnim bilješkama poslanim listu Guardian, ljudi su opisivali situaciju u svojim domovima i na ulicama, a neki su je nazvali "apokaliptičnom“. 

Pošto je sunce bilo zaklonjeno dimom, zbunjeni ljudi u glavnom gradu Irana morali su uključiti svjetla kako bi mogli vidjeti kroz tamu. Četiri skladišta nafte i jedan logistički centar za naftne derivate u i oko Teherana bili su pogođeni. Lokalne vlasti su saopćile da je na jednom od tih mjesta poginulo šest ljudi, a 20 je ranjeno, piše The Guardian.

Plamenovi iznad Teherana

Video snimci koje su podijelili građanski novinari prikazivali su ogromne plamenove iznad neba Teherana tokom noći i dim koji se i dalje dizao iznad skladišta nafte. Dok je u nedjelju ujutro kiša padala nad gradom od 10 miliona stanovnika, vlasti su upozorile na mogućnost otrovne kisele kiše, a mnogi stanovnici su se probudili s bolovima u grlu i pečenjem u očima.

Govoreći za Guardian putem glasovnih poruka, Negin – što nije njeno pravo ime – aktivistica i bivša politička zatvorenica koja živi u centralno-istočnom dijelu grada, rekla je da je situacija „apokaliptična“.

"Situacija je toliko zastrašujuća da je teško opisati. Dim je prekrio cijeli grad. Imam ozbiljan nedostatak zraka i pečenje u očima i grlu, a mnogi drugi se osjećaju isto. Ali ljudi i dalje moraju izaći vani jer nemaju izbora. Mnoga mjesta su se danas ponovo otvorila, ali su opet zatvorena jer je nemoguće ostati napolju", rekla je.

 

Iranska agencija za zaštitu okoliša savjetovala je ljudima u Teheranu da ostanu u zatvorenom prostoru. Crveni polumjesec je saopćio da otrovne hemikalije mogu izazvati kiselu kišu i oštetiti kožu i pluća, te je savjetovao ljude da ne uključuju klima uređaje i da ne izlaze napolje odmah nakon kiše. Također su pozvali građane da zaštite izloženu hranu. Guverner Teherana preporučio je nošenje maski napolju.

Otrovni gasovi

Dr Shahram Kordasti, iranski hematolog-onkolog sa sjedištem u Velikoj Britaniji, upozorio je da otrovni gasovi i sitne čestice mogu iritirati oči i dišne puteve, pogoršati astmu, plućne bolesti i srčane probleme te povećati rizik od nekih vrsta raka.

Negin, koja je izašla kupiti masku i inhalator, rekla je:

"Čak je i maske sve teže pronaći. Ovo je ogromna greška. Molim one koji imaju mogućnost, posebno strane medije, da obrate pažnju na ovu situaciju. Šta bi ljudi trebali raditi u ovakvim uslovima? Ovo je zaista zločin protiv čovječnosti".

 

 

Govoreći o utjecaju američko-izraelskih napada koji se nastavljaju oko nje, rekla je:

"Ovo više nije samo kršenje ljudskih prava. To je zaista antihumano ponašanje. Ako neko ima problem s vladom Islamske Republike, to je jedno – ali ne s nama, narodom. Ne možete napadati vodovodne sisteme ili rafinerije. Većina vode u Teheranu dolazi iz brana. Ako se one zagade, šta onda? Vlada je u suštini ostavila ljude da se snalaze sami.“

Dodala je:

"Cijene naglo rastu. Kupila sam inhalator za 850.000 tomana (oko 4,50 funti). Gdje ljudi trebaju naći taj novac? Mnogi ljudi u Teheranu su dnevni radnici koji dugo nisu imali posla. Hrana postaje izuzetno skupa, a mnoge stvari postaju rijetke".

Osjećaj bespomoćnosti

Za Negin, koja je odlučila ostati u gradu, vlada osjećaj bespomoćnosti.

"Pritisak unutar zemlje postaje ogroman. Postoji nestašica osnovnih proizvoda. Nigdje nije bilo benzina. Danas na mnogim mjestima ljudima daju samo pet litara goriva. Situacija je izuzetno bolna", navela je ona.

U drugim porukama koje su prenijeli rođaci u inostranstvu, dvoje stanovnika Teherana reklo je da je svima savjetovano da ostanu u zatvorenom i da su putem domaćih medija dobili upute kako da se nose s otrovnim zrakom i ostanu sigurni.

Mehdi, koji govori pod pseudonimom, je 42-godišnji vlasnik restorana koji živi na zapadu grada. Rekao je da je strah od udisanja otrovnog gasa i dodirivanja bilo čega sličan onome kako se osjećalo tokom pandemije Covida.

"Toliko se bojimo da čak i čistimo prozore i balkone. Čađ je svuda i ne želimo je ni dirati rukavicama. Oči me peku, a kad pogledam vani vidim ljude bez maski koji nastavljaju sa svakodnevnim životom. Ja nisam toliko hrabar. U zraku je neki miris koji ne mogu objasniti.“

Mehdi je rekao da također planira napustiti grad i da bi bilo opasno služiti hranu ljudima u njegovom restoranu dok ne bude siguran da je voda sigurna.

"Vjerujte mi, prepušteni smo sami sebi. Ovaj režim ne brine o nama, pa zašto bih molio neku stranu silu da brine o nama? I recite onima koji govore da smo ovo tražili – ne! Nismo tražili smrt naših ljudi koje je ionako ubijao režim. A ako vas nije bilo briga kad su nas ubijali na ulicama, sada šutite. Mi u Teheranu ćemo pomagati jedni drugima čak i ako ova vlada to ne čini.“

Dok je Izrael u subotu navečer gađao skladišta nafte, Mehnaz (39), koja nije željela da joj se objavi pravo ime, pokušala je pobjeći iz južnog dijela glavnog grada, napisala je u porukama. Vjerujući da će napadi biti još gori rano sljedećeg jutra, ona i njen muž spakovali su osnovne stvari i sjeli u automobil. Nakon samo nekoliko minuta vožnje vidjela je jake plamenove na nebu u pravcu skladišta nafte u Shahr-e Reyu.

Misleći da je to samo još jedna eksplozija, nastavila je voziti, ne shvatajući da je skladište nafte pogođeno. Isključenje interneta koje je nametnuo režim značilo je da nije imala informacije o tome šta je pogođeno i gdje.

"Mislila sam da je sigurno otići sada jer će napasti rano ujutro, ali sam se morala vratiti“, rekla je.

Nemoguće ostati u gradu

Oko ponoći u subotu napisala je:

"Teheran gori. Dim je ispunio ulice. Nemoguće je sada izaći iz grada automobilom, a čak i sa zatvorenim prozorima gust dim ulazi unutra… Ne znam da li da ostanem ili da pokušam proći kroz plamen i voziti dok još gori. Nemam čak ni masku.“

Ali u nedjelju je Mehnaz odlučila da više nije moguće ostati u gradu. Otišla je oko 11:30 ujutro i vozila prema kući svojih roditelja izvan provincije.

"Bio je ogroman red za gorivo i uvodili su ograničenja koliko možemo natočiti“, rekla je. „Skladište u Reyu, nećete vjerovati i dalje je gorjelo. Noću je izgledalo kao dan, a danju je bilo toliko tamno da je izgledalo kao noć bez mjeseca. Tako, tako tamno, baš kao i naša budućnost.“

Dodala je:

"Dok sam odlazila primijetila sam da na nebu nema nijedne ptice. A znate šta kažu, kada vas ptice napuste, zaista ste ostali sami. U našem gradu ima mnogo mačaka. Ako se ovi napadi nastave, ko god bude vladao ovdje sljedeći, vladat će nad demokratijom mačaka. Ali čak i mačke imaju samo devet života", piše The Guardian.

Iran Izrael Dodajte Raport.ba među omiljene izvore na Googlu