Muhamed Hadžović (41) nije tip glumca na kojeg ćete konstantno nalijetati na javnim događajima ili koji je medijima uvijek dostupan, ali ima ga tamo gdje je ustvari glumcima i prirodno - u filmovima, serijama, teatru.
Nenametljiv, ali očigledno nezamjenjiv u produkcijama van granica naše zemlje, Hadžović gradi svoju karijeru koja izrasta među najprepoznatljivije na ovim prostorima.
To ne čudi, jer se iz svake njegove riječi osjeti strast, disciplina i posvećenost kojima je vezan za glumu.
Sretan sam zbog "Apsolutnih 100"
Muhamed Hadžović je u velikom intervjuu za Raport veoma otvoreno govorio o svome poslu, crvenoj liniji ispod koje ne ide, šta mu je u životu najvažnije, novim projektima, njegovim nostalgičnim pričama na Instagramu koje su postale pravi hit...
Kroz iskrene odgovore je odškrinuo i vrata svog privatnog svijeta, koji on pažljivo čuva od radoznalih očiju javnosti.
Razgovor smo otvorili sa uspješnom serijom"Apsolutnih 100" ("Absolute 100), koja je od 5. februara dostupna na međunarodnim platformama Walter Presents (Channel 4) i ARTE France/ZDF Arte i tako već uveliko osvaja evropsku publiku.
Serija u kojoj imate jednu od glavnih uloga "Apsolutnih 100" dostupna je za gledanje u mnogim zemljama. Imate li već povratne informacije publike?
Serija "Apsolutnih 100" je onog trenutka kada je izašla pred publiku počela da živi svoj život. Reakcije dolaze i izvan regiona, što mi potvrđuje da emocija nema granice. To znači da je priča univerzalna, a to je najvažnije. Pitaju me oni koji su već gledali, hoće li biti druga sezona. Ja se iskreno nadam da hoće, jer je ovo lik u koji sam utkao i zrelost i svo dosadašnje iskustvo. Jako sam zadovoljan i moram priznati jako sretan.
A posebno jer sam radio sa rediteljem Srdanom Golubovićem za kojeg lično mislim da je jedan od najboljih evropskih reditelja što između ostalog dokazuje i ovakav uspjeh serije.
To je uz "Močvaru", "Sablju" i "Tajkuna" jedna u nizu serija koje ste snimali u Srbiji. Kakva iskustva nosite sa setova u ovoj susjednoj zemlji?
Radio sam na projektima kao što su "Močvara", "Sablja" i "Tajkun" u sistemu koji ima kontinuitet i jasnu produkcijsku strukturu. Kada produkcija funkcioniše precizno, glumac dobije prostor da istražuje lik bez tehničkih opterećenja. Nosim profesionalna iskustva, disciplinu i osjećaj odgovornosti prema poslu. Što se od mene i očekuje
Ne biram gdje ću raditi po geografiji, već po projektu
Izgleda da Vi ustvari mnogo više radite vani nego u BiH, pri tome ne mislim samo na Srbiju. Šta se kod nas dešava sa snimanjem serija i filmova?
Ne biram gdje ću raditi po geografiji, već po projektu. U Bosni i Hercegovini postoji ozbiljan potencijal – autorski i glumački – ali produkcija nema kontinuitet. Finansiranje i sistem nisu stabilni. Dok se to ne promijeni, prirodno je da glumci rade tamo gdje se radi. Ja, eto, imam sreću da sam izašao van okvira Bosne i Hercegovine.
S druge strane svijet je u svakom smislu postao globalno selo – na Netflixu i drugim servisima prikazuju se serije sa ovih prostora, glume glumci s ovih prostora... Kako Vi gledate na sve te mogućnosti?
Platforme poput Netflixa su promijenile percepciju tržišta. Danas lokalna priča može imati globalnu publiku. To otvara mogućnosti, ali i podiže kriterije. Mislim da publika traži autentičnost. Ako si iskren u priči koju pričaš, ona može doprijeti bilo gdje. I vjerujem da je samo pitanje trenutka kada će nešto izaći na tako monumentalnu svjetsku platformu.
Šta je crvena linija ispod koje Vi ne idete kada su u pitanju uloge i projekti?
Ne pristajem na projekte koji banalizuju nasilje, mržnju ili koriste teške teme radi senzacije. Uloga mora imati unutrašnju logiku i moralnu težinu, čak i kad je lik negativan. Ako u tome ne vidim smisao, ne ulazim u projekt.
Na Instagramu su veliku pažnju privukle Vaše nostalgične video-minijature o nekim prošlim vremenima. Odakle ideja za to?
To je lična potreba da se sačuva atmosfera jednog sporijeg vremena. Danas je sve ubrzano i fragmentirano. Te minijature su pokušaj da se zadrži kadar duže nego što je uobičajeno – da se ostavi prostor emociji. Mislim da se ljudi u toj tišini prepoznaju.
Sa druge strane društvene mreže su agresivne i sve više imaju nasilnog sadržaja. Ja ovo pravim radi sebe, i čiste zelje za jednostavnošću i čistom iskrenom emocijom. Nisam vjerovao da će imati ovoliki odjek. Pozitivno sam iznenađen, jer sam mislio da ljudi nemaju potrebu za tim.
Šta se dešava s pozorištem? Član ste Kamernog teatra 55, ali kao da ste drugim glumačkim medijima dali prednost?
Član sam Kamernog teatara 55 i pozorište je moj temelj. Kamera je drugačiji jezik – precizniji, suptilniji. Ali scena je mjesto gdje se gradi disciplina i kondicija. Ne radi se o prednosti jednog medija nad drugim, već o različitim fazama i obavezama. A i tu imamo velikih problema.. Nemamo novca ni za redovni plan i program jednog od najboljih pozorišta u regionu i to u glavnom gradu jedne države, i to je zaista jedna velika sramota.
Plašim se, ali svjedočimo jednom vremenu koje ima za cilj ugasiti pozorišta, jer ja ne vidim drugi odgovor za tu vrstu inertnosti.
Kako izgleda život glumca u današnjoj BiH?
Nestabilno, ali moguće. Projekti dolaze u talasima. Glumac mora imati unutrašnju stabilnost i spremnost na neizvjesnost. Ako nemaš strpljenje i jasan razlog zašto se baviš ovim poslom, teško je opstati.
Pratite li aktuelna politička dešavanja kod nas i u regionu, i kako ih komentirate?
Pratim, jer živim ovdje. Ali mislim da moj doprinos društvu treba dolaziti kroz rad, ne kroz dnevne polemike. Umjetnost je sporija reakcija, ali često dugotrajnija. I mislim da je to odgovor, možda se i varam.
Sve ovo o čemu pričam to sam ja
Na kojim novim projektima ste angažirani?
Trenutno sam u pregovorima za nekoliko regionalnih projekata. O projektima govorim tek kada postanu formalni. Naučio sam da je važnije pažljivo birati nego prihvatati sve što se nudi.
Trenutno sam završio još dva projekta u Srbiji. Riječ je o filmu “Mit o pravom čovjeku” fantastične rediteljice Milice Lee Filipovski, te mini seriji “Ruka pravde” koju očekujemo krajem ove godine.
Šta je za Vas najvažnije u životu?
Mir.
Na koncu – ko je Muhamed Hadžović u svoja četiri zida?
Ne znam, sve ovo o čemu pričam to sam ja.