Muhamed Pilav: Korona je problem, ali ne jedini

Za korona virus moramo hitno primijeniti staru narodnu mudrost “bolje spriječiti nego liječiti”. Bolest se brzo širi i zato svi moramo pokazati odgovornost, ali i solidarnost. Moramo pomoći sami sebi da bismo sačuvali sistem zdravstvene zaštite. Ne smijemo doći u situaciju da se ljudi masovno zaraze i tako opterete bolnice koje u tom slučaju pod ogromnim pritiskom neće moći raditi svoj posao – liječiti ljude. Moramo preuzeti odgovornost, i koliko odmah na 15 dana (izuzev za život neophodnih institucija i korporacija) sve uposlenike u javnom i privatnom sektoru poslati na kolektivni plaćeni godišnji odmor. Svaki radnik ima pravo na minimalno 18 dana godišnjeg odmora. Postoje fabrike, preduzeća i institucije u kojima radi 500 - 1.500 radnika u jednoj zgradi, a time i ogromna mogućnost prenošenja zaraze. U ovih 15 dana država može sve sumnjive testirati, adekvatno ih zbrinuti i potpuno zaustaviti širenje virusa. Nakon toga svi mogu normalno na posao. Na nivou godine ova mjera ne bi negativno uticala na stanje u ekonomiji. Naprotiv, došlo bi do povećanja ekonomskog rasta jer će zbog povećane potrošnje nedostajati roba svih vrsta u BiH i EU. Također, s ovom krizom prekinuti su do sada neprikosnoveni lanci snabdijevanja od dalekog Istoka ka Evropi. U Bosni i Hercegovini se uvijek znalo dobro i kvalitetno proizvoditi, jer smo oduvijek imali najbolje ljude. U tom smislu, za nas je prirodan ishod da postanemo proizvodna baza Evropi. Ukoliko se ne primijeni ova mjera, posljedice bi mogle biti katastrofalne. Ogromni troškovi zaustavljanja zaraze, liječenja, bolovanja, narušeno zdravlje radno sposobnog stanovništva, sve skupa imalo bi dalekosežne posljedice za cijelo društvo. Također, važno je da se pojača proizvodnja i prodaja prehrambenih i drugih za život neophodnih artikala. Ne smije doći do nestašica. Srbija je u subotu donijela "Odluku o privremenoj zabrani izvoza osnovnih proizvoda bitnih za stanovništvo". Odluka se najvećim dijelom odnosi na osnovne životne namirnice kao što su brašno, ulje, šećer, te neke higijenske proizvode kao što su sapun, deterdženti, pelene, zaštitna odijela, itd. Zašto je bitno imati vlastitu proizvodnju, sada nam je valjda jasno. Samo ono što sami proizvedemo u krizama poput ove je nešto na šta možemo sigurno računati. Sve drugo može biti na dugom štapu. Zato, uzdajmo se u se(be), i u našu domaću proizvodnju. Kriza je šansa Svaka kriza je šansa, pa tako i ova. Odgovorne nacije u vanrednim okolnostima zbijaju redove i donose odluke kojima se rješavaju godinama gomilani problemi. Smatram da su najmanje tri velika problema koji nam u ovom trenutku i bez korona virusa ne daju dalje:

1. MITO I KORUPCIJA

Najprije, i jedno i drugo pod hitno izbaciti iz političkih organizacija, a nakon toga iz cijelog javnog sektora. Svu državnu imovinu koja je leglo korupcije treba javno i transparentno privatizirati a ono što se ne može privatizirati javno i transparentno najboljem ponuđaču dati pod koncesiju. Na taj način će najvećim dijelom prestati razlog za nelegalno i koruptivno raspolaganje javnom imovinom, trgovinu uticajem, i druge oblike nezakonitog bogaćenja. 2. ODLAZAK MLADIH Ovaj problem možemo brzo i znatno smanjiti tako što bi povećali plaće zaposlenima u proizvodnji. Povećanje plaća moguće je uz drastično smanjenje poreza na rad. Takav potez bi napunio državne kase još više, jer bi veći broj radnika radio za veće plaće, čime bi se prihodi države višestruko povećali. Također, porodiljama bi trebalo omogućiti porodiljsko odsustvo 24 mjeseca uz minimalnu naknadu 50 posto prosječne plaće FBiH u svim kantonima. 3. LOŠ OBRAZOVNI SISTEM Potrebno je hitno reformisati obrazovni sistem, od vrtića do visokih škola. Naši fakulteti moraju postati ugledni i svjetski priznati. Dijete kada napuni 24 mjeseca treba da ide na učenje (ne na čuvanje, nisu ovce) i odgoj u besplatne, ali izvrsne vrtiće. Djeca u vrtiću trebaju učiti, provjerenim i uspješnim metodama koje su prilagođene tom uzrastu: matematiku, strane jezike, ljubav prema domovini, roditeljima, prijateljima i komšiji, lijepom ponašanju, odgovornosti. Moramo odgojiti jednu novu generaciju koja će biti spremna da se bori za Bosnu i Hercegovinu prije svega znanjem i patriotizmom, a onda ako je potrebno i svim ostalim vještinama i mogućnostima. Zanimanje učitelj i profesor treba da bude najbolje plaćeno, i da se tim pozivom bave najbolji, najvredniji i inovativni ljudi. Svi oni bi svake godine trebali prolaziti treninge i testiranja. Ovakvim pristupom, riješili bismo tri goruća problema. Mladi bi mogli zarađivati više i živjeti bolje u svojoj domovini nego na Zapadu, jer bi izvozili prije svega znanje i novu vrijednost, a proizvodili robe i usluge za tržište Njemačke i EU u Bosni i Hercegovini. (Autor kolumne je dugogodišnji poduzetnik, direktor kompanije Uniporomet d.d. Sarajevo)