Četiri decenije nakon katastrofe u nuklearnoj elektrani Černobiljska nuklearna elektrana, posljedice se i dalje odražavaju na potomke radnika koji su bili izloženi zračenju.
Do sada naučnici nisu sa sigurnošću znali da li djeca osoba izloženih radijaciji nasljeđuju genetska oštećenja svojih roditelja. Međutim, istraživači sa Univerzitet u Bonu pokazali su da djeca radnika angažovanih na sanaciji posljedica nesreće imaju povećan broj mutacija u DNK.
Umjesto da analiziraju sve nove genetske promjene, istraživači su se fokusirali na takozvane „grupisane de novo mutacije“ (cDNM). Riječ je o pojavama u kojima se dvije ili više mutacija, koje nisu prisutne u DNK roditelja, nalaze grupisane na istom mjestu, što ukazuje na to da je DNK lanac bio prekinut i nepravilno repariran.
U okviru studije sekvencirani su genomi 130 djece černobiljskih radnika, 110 djece njemačkih vojnih radarskih operatera izloženih rasutom zračenju, kao i 1.275 osoba iz opće populacije.
U prosjeku, djeca čiji su roditelji učestvovali u sanaciji posljedica nesreće imala su 2,65 cDNM po osobi, dok su djeca radarskih operatera imala 1,48. Za poređenje, kod djece čiji roditelji nisu bili izloženi zračenju zabilježeno je 0,88 cDNM po osobi.
Studija je također pokazala direktnu povezanost između intenziteta izloženosti roditelja radijaciji i broja mutacija kod njihove djece. Autori napominju da rezultati mogu biti djelimično uvećani zbog statističkog šuma i relativno malog uzorka, ali razlika ostaje statistički značajna i nakon korekcija.
U radu objavljenom u časopisu Scientific Reports navodi se:
"Otkrili smo značajno povećanje broja cDNM kod potomaka ozračenih roditelja, kao i potencijalnu povezanost između procijenjene doze zračenja i broja cDNM kod njihove djece. Ova studija je prva koja pruža dokaze o postojanju transgeneracijskog efekta produžene očinske izloženosti niskim dozama jonizujućeg zračenja na ljudski genom.
Roditelji obuhvaćeni istraživanjem bili su stanovnici grada Pripjat u vrijeme nesreće ili tzv. likvidatori zaduženi za obezbjeđenje i čišćenje lokacije. Naučnici smatraju da je izloženost jonizujućem zračenju dovela do stvaranja reaktivnih kiseoničkih vrsta, nestabilnih molekula koji mogu oštetiti DNK lanac.
Takva oštećenja zahvatila su DNK u razvojnim spermatozoidima, ostavljajući grupisane mutacije koje su kasnije prenesene na potomstvo i postale dio njihovog genetskog koda".
Ipak, istraživači su utvrdili da je rizik od bolesti izazvanih tim mutacijama izuzetno nizak. Uočene cDNM nalazile su se u nekodirajućim dijelovima DNK, za razliku od kodirajućih regiona odgovornih za sintezu proteina. To znači da ove mutacije nemaju štetne posljedice, te djeca černobiljskih radnika nisu izložena većem riziku od bolesti u odnosu na opću populaciju.
Poređenja radi, prethodna istraživanja pokazala su da starija dob oca pri začeću dovodi do većeg broja mutacija kod potomstva. U ovoj studiji utvrđeno je da starost oca predstavlja veći faktor rizika od zračenja.
Procjena izloženosti roditelja iznosila je oko 365 miligreja, dok NASA ograničava ukupnu profesionalnu izloženost astronauta na 600 miligreja tokom cijele karijere.