Može li tehnologija spasiti Arktik i zaustaviti klimatske promjene? Dok neki vjeruju da bi geoinženjering mogao očuvati polarni led i „ohladiti planetu“, drugi upozoravaju da su to samo opasne iluzije koje odvlače pažnju od ključnog zadatka – smanjenja emisija stakleničkih plinova. Novi izvještaj objavljen u časopisu Frontiers in Science otvara žestoku raspravu o budućnosti planete.
Planovi za očuvanje leda u polarnim regijama i manipuliranje klimom pomoću tehnologije predstavljaju pogrešan pristup, upozoravaju naučnici. Analiza predloženih metoda – poput odbijanja sunčeve svjetlosti česticama u atmosferi ili barijera na morskom dnu koje bi sprječavale prodor toplije vode do ledenih ploča – pokazala je da su takva rješenja preskupa, teško izvediva u velikim razmjerima i potencijalno štetna za okoliš.
Ipak, izvještaj je ponovno otvorio kontroverze oko geoinženjeringa – polja nauke koje izaziva sve veće podjele.
Arktik se topi tri puta brže od ostatka planete
Arktik se zagrijava najmanje tri puta brže od ostatka svijeta, što pridonosi podizanju nivoa mora i povećava rizik od ekstremnih vremenskih pojava u Evropi. Dok dio naučnika tvrdi da je potrebno iskoristiti svaku priliku kako bi se spriječio klimatski kolaps u ranjivim polarnim područjima, drugi vjeruju da su tehnološke intervencije „opasna distrakcija“.
Profesor Martin Siegert, glaciolog sa Univerziteta u Exeteru, koji je predvodio novu analizu, izjavio je: „To je primamljiva ideja. Ali ona uopće ne drži vodu. Zapravo je prilično opasna, jer bi neki ljudi mogli računati na nju kao na način da 'izliječe' planet, a mi jednostavno ne mislimo da je to izvedivo.“
Prema njegovom mišljenju, nesrazmjerno mnogo pažnje posvećeno je upravo ovakvim projektima.
Tehnološka rješenja i njihovi rizici
U izvještaju objavljenom u Frontiers in Science analizirani su prijedlozi poput:
raspršivanja čestica u gornje slojeve atmosfere radi odbijanja sunčeve svjetlosti;
postavljanja podvodnih barijera koje bi spriječile toplu morsku vodu da dođe do ledenih ploča;
dodavanja hranjivih tvari u okeane kako bi se potaknuo rast fitoplanktona koji veže ugljik iz atmosfere.
Zaključak analize glasi: ove metode nisu dokazane, a mogle bi imati nepredvidive posljedice na atmosferu i ekosisteme. Siegert je uvjeren da je jedino efikasno rješenje smanjenje emisija stakleničkih plinova: „Ono što možemo učiniti da spasimo polarne regije i ohladimo planet jeste smanjiti emisije na neto nulu u narednih tridesetak godina.“
Britanski test na Arktiku
Unatoč skepticizmu, britanski naučnici s Univerziteta u Cambridgeu najavljuju prvo veliko testiranje geoinženjeringa na Arktiku. Njihov plan uključuje pumpe koje će površinu plutajućeg leda prekrivati morskom vodom, nadajući se da će tako led postati deblji i otporniji na topljenje tokom ljeta.
„Ako sačekamo 20 godina i klimatske promjene nastave ovim tempom, uz katastrofe koje se dešavaju, a mi nismo razmotrili potencijalne opcije, naći ćemo se u strašnoj situaciji. Dugujemo budućim generacijama da ih opremimo znanjem. Možda će upravo ovo biti opcija koju će željeti razmotriti“, poručio je Sean Fitzgerald, direktor Univerzitetskog centra za klimatsku obnovu.
Projekt finansira Agencija za napredna istraživanja i inovacije (ARIA), a tokom zime biće postavljene četiri pumpe na području od jednog kvadratnog kilometra. Njihov učinak promatraće se nekoliko mjeseci.
Milion pumpi za vidljiv učinak
Prema planu, za stvarni utjecaj na klimatske promjene bilo bi potrebno čak milion pumpi koje bi prekrivale oko 10% arktičkog leda. To bi, tvrde istraživači, moglo odbiti dovoljno sunčeve svjetlosti da se uoče mjerljive klimatske promjene.
„Kada je riječ o klimatskim promjenama, nema malih brojeva. Ovo je vjerovatno u domeni tehničke izvodivosti, nešto što bi moglo postati ostvarivo“, zaključio je dr. Fitzgerald.