Povelja Kulina bana napisana je na današnji dan davne 1189.godine. Naime, Povelja Kulina bana je najstariji očuvani dokument koji svjedoči bh. državotvornosti te jedan od najstarijih dokumenata južnoslavenskih naroda. Potvrđuje državnost Bosne i Hercegovine u 12. stoljeću i prvi je bosanskohercegovački dokument upućen stranom vladaru.
Dvojezični dokument
Radi se o najstarijoj bosanskoj ispravi, pisana bosanskim književnim jezikom, ćiriličnim pismom bosančicom i latiničnim pismom na latinskom jeziku. To je dvojezični dokument, što znači da je namijenjen i onima koji ne razumiju bosanski jezik.
Povelja ne samo da je jedan od najznačajnijih i prvih zvaničnih dokumenata među zemljama ovog dijela Evrope i svijeta o trgovinskoj saradnji, o slobodi kretanja ljudi, ideja, roba, već se njen značaj ogleda i u tome što se tiče boravka u zemlji Bosni i sigurnosti koju garantuje Kulin ban.
Također, u povelji se uočava da je Bosna već tada imala prijateljske odnose s Dubrovnikom, koji su se nastavili održavati kroz iduća stoljeća, te da je tada bila razvijena i trgovina na cijeloj teritoriji tadašnje bosanske države. To govori da Bosna nije bila zatvorena i da je održavala veze i s drugim državama. Još jedna važna činjenica o kojoj svjedoči ova povelja jeste postojanje pisarske kancelarije na banovom dvoru, što dokazuje dugu tradiciju pismenosti na bosanskom tlu, a često se kultura (a ponekad i kulturni nivo) jednog naroda veže upravo za početke pismenosti kod tog naroda.
Bitno je istaknuti da je Povelja Kulina bana je prvi poznati diplomatski dokument pisan na domaćem jeziku, i kao takav zaslužuje pažnju kako jezikoslovaca, tako i historičara, ali i svih građana BiH. Njegova vrijednost za bosansku srednjovjekovnu historiju je nemjerljiva.
Tri orginalna primjerka
Očuvana je u tri originalna primjerka od kojih se dva nalaze u Dubrovačkom arhivu u Dubrovniku, a treći primjerak je ukraden i danas se nalazi u Rusiji. Mnogi smatraju da je to original među poznatim primjercima. BiH je uputila zahtjev za njeno vraćanje, ali ga je Rusija odbila jer smatra da Povelja Kulina bana, kao drugi dokument Slavena po starosti, jednako pripada i njihovoj historiji.
U nastavku pročitajte sadržaj Povolje Kulina bana:
"U ime oca i sina i svetog duha.
Ja, ban bosanski Kulin, obećavam Tebi kneže Krvašu i svim građanima Dubrovčanima pravim Vam prijateljem biti od sada i dovijeka. I pravicu držati sa Vama i pravo povjerenje, dokle budem živ.
Svi Dubrovčani koji hode kuda ja vladam, trgujući, gdje god se žele kretati, gdje god koji hoće, s pravim povjerenjem i pravim srcem, bez ikakve zlobe, a šta mi ko da svojom voljom kao poklon. Neće im biti od mojih časnika sile, i dokle u mene budu, davat ću im pomoć kao i sebi, koliko se može, bez ikakve zle primisli.
Neka mi Bog pomogne i svo Sveto Evanđelje.
Ja Radoje banov pisar pisah ovu knjigu banove povelje od rođenja Kristova tisuću i sto i osamdeset i devet ljeta, mjeseca augusta i dvadeset i deveti dan, (na dan) odrubljenja glave Ivana Krstitelja", navodi sadržaj najznačajnijeg bosanskohercegovačkog dokumenta.
