Na današnji dan prije 28 godina, u sarajevskom naselju Pofalići, pokušavajući da pomogne svojoj sugrađanki, ubijen je Dževad Begić Đilda, vođa navijača Fudbalskog kluba Željezničar. Stradao je od snajperskog hica.
Dževad Begić Đilda rođen je u Visokom, 25. septembra, 1966. godine. U Sarajevu je završio osnovnu školu i limarski zanat. Živio je u sarajevskom naselju Koševsko Brdo, a ljubav prema Želji razvio je družeći se sa Milomirom Odovićem, tadašnjim prvotimcem Želje.
Đilda je u braku sa suprugom Hajrudinom dobio četiri kćerke, Melihu, Melisu, Mirnelu, Dženitu, a najsmlađa Dževada rodila se nakon njegove pogibije.
Svi koji su ga poznavali kažu da je bio ljudina, po mnogo čemu poseban čovje i zaljubljenik u fudbal i Plave s Grbavice.
S istim žarom sa kojim je navijao za svog Želju, krenuo je u borbu protiv agresora čim se začuo prvi pucanj u Sarajevu. Sa braćom Halilom i Izetom bio je član pokreta Zelene beretke .
Kažu da se naoružao onog dana kada su u Sarajevu postavljene prve barikade. Priča kaže da je pokucao na vrata jednom od četnika i da mu je taj četnik bez mnogo dilema "poklonio" automat.
Đildini bližnji pamte da je govorio: "Ako treba ginuti, samo da nije od snajpera. Neka to bude muški", ali u trećem mjesecu agresije na BiH metak zločinca sa tada okupirane Grbavice zauvijek je prekinuo njegov život. I to baš s Grbavice za koju je živio.
Noć prije pogibije učestvovao je u akciji na Zlatištu gdje je razbijeno četničko gnijezdo. U podvige je, pričaju njegovi saborci, ulazio sa svojom parolom "Ne možete vi Đildi ništa!".
Njegov brat Izet je poginuo iste godine, nemalo poslije Đildine pogibije. Bivša ulica Livanjska danas nosi ime Braće Begić.
Na mjestu Đildine pogibije, Komanda 1. korpusa podigla je spomen-ploču. Dva dana nakon pogibije rahmetli Đilda je pokopan na šehidskom mezarju Kovači. Posthumno je dobitnik značke "Zlatni ljiljan" i dobio je čin natporučnika.
