Hiljadama godina prije nego što su postojale karte, kompasi ili pametni telefoni, stanovnici pustinja sjeverne Arabije razvili su vlastiti način dijeljenja ključnih informacija.
Arheolozi su otkrili kamene crteže stare čak 12.000 godina koji prikazuju deve, stoku i druge životinje, no, prema novim istraživanjima, ti prikazi nisu služili samo kao umjetnost.
Umjesto dekoracije, riječ je o svojevrsnim „putokazima života“, urezanim u stijene blizu tadašnjih sezonskih jezera i pojilišta. Istraživači vjeruju da su ove slike služile kao orijentiri koji su putnicima pomagali pronaći dragocjenu vodu u surovom krajoliku.
Jedan od pronađenih panela prikazuje dvije deve, jedna se upravo diže, dok druga kroči po stjenovitoj površini, što sugerira kretanje i putovanje. U blizini je otkriven i alat za graviranje, što potvrđuje da su ljudi u to doba aktivno izrađivali umjetnost s određenom svrhom.
Glavna autorica istraživanja, Maria Guagnin, zajedno sa svojim timom otkrila je da ovo nije izoliran slučaj. Prije nekoliko godina, u blizini južnog ruba pustinje Nefud u Saudijskoj Arabiji, pronađeno je čak 170 sličnih crteža koji potvrđuju da su ti rani nomadi koristili stijene kao komunikacijske alate.
Studija objavljena u prestižnom časopisu Nature Communications otkriva da je sjeverna Arabija prije 12.000 godina izgledala potpuno drugačije nego danas. Umjesto goleme pustinje, područje je bilo zelena oaza s jezerima i travnatim prostranstvima, bogato divljim životinjama koje su bile ključne za ljudsko preživljavanje.
„Naši rezultati pokazuju da su ljudi tada koristili sezonska jezera kako bi preživjeli u pustinji,“ rekla je Maria Guagnin za Science Alert. „Označavali su izvore vode i puteve koji su do njih vodili i to monumentalnom umjetnošću na stijenama.“
Guagnin dodaje kako motiv deva nije slučajan: „Ne znamo točno zašto su to učinili, ali čak i danas deva ostaje snažan simbol preživljavanja u pustinji.“
Ovo otkriće otvara novo poglavlje u razumijevanju rane ljudske civilizacije na Bliskom istoku. Umjetnost nije bila samo estetski izraz, nego sredstvo komunikacije, navigacije i suradnje među putnicima koji su se borili s prirodom.
Zahvaljujući ovim drevnim crtežima, danas možemo jasnije vidjeti kako su naši preci uspjeli preživjeti u najtežim uvjetima, ostavljajući nam na stijenama poruke koje traju već 12.000 godina.