Na površini Mjeseca otkrivena je pećina potencijalno idealna za uspostavu ljudske baze. To otkriće otvara mogućnosti budućeg ljudskog boravka na Mjesecu s obzirom na to da dubina pećine od najmanje 100 metara nudi zaštitu od radijacije, ekstremnih temperatura i svemirskog vremena.
Helen Sharman, prva britanska astronautkinja u svemiru, komentirala je navedeno otkriće za BBC News. Novootkrivena pećina izgledala je kao dobro mjesto za bazu, rekla je i i sugerirala da bi ljudi mogli živjeti u Mjesečevim jamama za 20 do 30 godina. Međutim, spomenula je izazov pristupa tako dubokoj pećini, predlažući potrebu za mlaznim naprtnjačama ili dizalom za astronaute.
Odlična lokacija za bazu
Lorenzo Bruzzone i Leonardo Carrer sa Univerziteta Trento u Italiji došli su do navedenog otkrića pomoću radara za istraživanje jama na području Mare Tranquillitatis. To područje, vidljivo sa Zemlje, poznato je kao mjesto slijetanja Apolla 11 1969. godine. Pećina, formirana prije više miliona ili milijardi godina, zbog tokova lave ima otvor na Mjesečevoj površini s okomitim zidovima i kosim podom, što sugerira daljnja podzemna proširenja.
Carrer je pećinu uporedio s vulkanskim pećinama u Lanzaroteu u Španiji, koje su italijanski naučnici posjetili u istraživačke svrhe.
To je stvarno uzbudljivo. Kada dođete do ovih otkrića i pogledate ove slike, shvatite da ste prva osoba u historiji čovječanstva koja je to vidjela, naglasio je Carrer.
Naučnici vjeruju da je zbog svoje veličine ta pećina odlična lokacija za lunarnu bazu. Uostalom, život na Zemlji je započeo u pećinama, pa ima smisla da bi ljudi mogli živjeti u njima i na Mjesecu, kaže Carrer. Uprkos svom potencijalu, pećina ostaje neistražena, ali buduće misije mogle bi koristiti radar koji prodire ispod tla, kamere ili robote za mapiranje.
Neistražene mogućnosti
Nalazi profesora Bruzzonea i profesora Carrera bave se pitanjima dubine i integriteta Mjesečevih pećina. Francesco Sauro, koordinator tima za planetarne pećine Evropske svemirske agencije, istaknuo je neistražene mogućnosti ispod Mjesečeve površine.
Imamo vrlo dobre slike površine, do 25 cm rezolucije, i možemo vidjeti mjesta slijetanja Apolla, ali ne znamo ništa o tome šta leži ispod površine. Postoje ogromne mogućnosti za otkriće, smatra Sauro.
Istraživanje vezano za otkrivenu pećinu na Mjesecu, objavljeno u časopisu Nature Astronomy, također bi moglo pomoći u istraživanju Marsovih pećina i potencijalnom pronalaženju dokaza o životu na Marsu, budući da su ga pećine mogle zaštititi od površinskih uvjeta. Štoviše, stijene Mjesečeve pećine mogle bi pružiti opsežan geološki zapis, nudeći uvid u historiju Mjeseca i našeg Sunčevog sistema, nepromijenjenu svemirskim vremenom.
