Režimski mediji u entitetu RS objavili su prije nekoliko dana informaciju da je ministar za evropske integracije i međunarodnu saradnju u Vladi RS, Zlatan Klokić, prisustvovao 'prvom sastanku Radne grupe za regionalnu saradnju između Republike Srpske i Ruske Federacije'. Prema zvaničnim navodima, ovaj sastanak je upakovan i predstavljen kao aktivnost 'u okviru komisije za trgovinu i ekonomsku saradnju između BiH i Ruske Federacije'.
Na sastanku se, navodno, razgovaralo o saradnji u nizu oblasti, od trgovine, ekonomije i energetike, poljoprivrede, pa sve do kulture, nauke, visokog obrazovanja i zdravstva.
Entitet RS ne može uspostavljati saradnju s Rusijom
Da farsa bude potpuna, saopćeno je i da su se neimenovani sagovornici ovog sastanka usaglasili da se sastaju svaka tri mjeseca kako bi razmjenjivali informacije o 'saradnji između Republike Srpske i Ruske Federacije u oblastima od zajedničkog interesa'.
No, ovaj sastanak je sporan po više osnova, a cijeli proces predstavlja direktno miješanje entiteta RS u nadležnosti države BiH i Predsjedništva BiH koje je jedino nadležno za vođenje vanjske politike.
Drugo, BiH prati režim sankcija Evropske unije prema Rusiji i svaka saradnja države BiH s Ruskom Federacijom je 'zaleđena', pa uprkos poznatoj činjenici da RS te sankcije ne priznaje, pitanje je otkud im pravo da državnu komisiju uvode u svoj režim odnosa prema sankcijama.
Treće, ne može postojati nikakva radna grupa RS za regionalnu saradnju s Rusijom, jer entiteti u BiH prema Ustavu BiH mogu imati specijalne odnose samo sa susjednim zemljama, a s drugim državama samo ako im to odobri Parlamentarna skupština BiH,a to se u ovom slučaju nije desilo.
To što su u entitetu RS naveli da je sastanak ove radne grupe održan u okviru međuvladine komisije za trgovinu i ekonomsku saradnju između BiH i Ruske Federacije, ne može entitetu RS biti nikakvo uporište ni pravni osnov za djelovanje, jer to tek otvara problem koji je, kako se sad vidi, generiran još prije više od dvije decenije.
Plaćamo danak lošim političkim procjenama
Naime, u Moskvi je 8. septembra 2004. godine potpisan Sporazum između Vijeća ministara Bosne i Hercegovine i Vlade Ruske Federacije o formiranju međuvladine bosanskohercegovačko-ruske komisije za trgovinu i ekonomsku saradnju i stupio je na snagu nakon što ga je Predsjedništvo BiH ratifikovalo 2005. godine.
Ovaj sporazum je kreiran u vrijeme kada je predsjedavajući Vijeća ministara BiH bio SDA-ov Adnan Terzić. Tada su vladale sasvim drugačije geopolitičke prilike, Rusija nije bila pod globalnim sankcijama, niti je vodila agresivni rat, a evropske integracije BiH su bile u sasvim drugoj fazi.
Međutim, kako se danas ispostavilo, ključni propust tadašnjih bh. pregovarača i vlasti bio je nedostatak političke mudrosti i svjesnosti rizika tog dokumenta. Jer, umjesto da se sporazum uredi tako da ima fiksni rok trajanja nakon kojeg se mora ponovo pregovarati i usklađivati s novim državnim interesima, u njega je ugrađena klauzula o automatskom produživanju svakih pet godina, ukoliko ga nijedna strana pismeno ne otkaže šest mjeseci prije isteka. Budući da otkazivanja nije bilo, sporazum je pravno i dalje na snazi.
Zbog toga, sporazum o Komisiji koja sarađuje s Rusijom se izgleda godinama obnavlja 'ispod radara' i bez ikakve revizije ili uslovljavanja u skladu s novom geopolitičkom realnošću i obavezama BiH prema Evropskoj uniji.
Također, na čelu te komisije, odnosno kopredsjedavajući su godinama bili ministri vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH s bh. strane, dok je Rusija određivala čelnike komisije sa svoje strane. U tu komisiju nekada su svoje predstavnike imenovali Vijeće ministara, Vlada FBiH, Vlada RS i Vlada Brčko Distrikta. Međutim, sada uopšte nije poznato ko su članovi ove komisije na koju se za uspostavu saradnje s Ruskom Federacijom pozivaju u RS.
Tiha federalizacija u režiji Staše Košarca
SNSD-ov Staša Košarac se predstavlja kao predsjedavajući te komisije i u tom kapacitetu je u septembru prošle godine u Rusiji, u Sočiju, pripremio teren za ovaj sastanak 'radne grupe' u Banjoj Luci. Tamo je Košarac iza zatvorenih vrata i bez prisustva proevropskih članova iz reda ostalih konstitutivnih naroda, sa šefom ruske Federalne agencije Antonom Šalajevim dogovorio formiranje posebnih, paralelnih radnih grupa za saradnju Ruske Federacije direktno s entitetima Republikom Srpskom, Federacijom BiH i Brčko distriktom.
U krovnom tekstu Sporazuma iz 2005. godine daje se opće pravo Komisiji da 'može formirati stalne ili privremene radne grupe ili potkomisije za pitanja koja spadaju u njenu nadležnost', ali ne spominju se entiteti Federacija BiH, Republika Srpska niti Brčko distrikt, pa je evidentno da je Košarac 'prekrajao' dokument iz 2005. godine ili samovoljno ili uz podršku Vijeća ministara BiH iako o tome nema pisanog traga, ali je indikativno da na stranici Vijeća ministara stoji i danas vijest o Košarčevom 'dogovoru u Sočiju' premda sigurno nije imao saglasnost ostalih članova Komisije iz FBiH da bilo šta dogovara bez njihovog znanja, jer su oni odbili učestvovati na tom sastanku.
To znači da su Košarac i Rusija od državne, jedinstvene Međuvladine komisije napravili faktički tri komisije kroz te radne grupe.
Zato je i sastanak ministra Zlatana Klokića i ruskih predstavnika u sjedištu Vlade RS u Banjoj Luci direktna operativna primjena 'rupe u sistemu i na taj način se državni mehanizam zloupotrebljava isključivo za potrebe jednog entiteta.
Iako je komisija na državnom nivou za saradnju s Rusijom 'klinički mrtva' jer u njenom radu u okolnostima kada su na snazi sankcije EU prema Rusiji učestvuju samo predstavnici iz RS- a i SNSD-a njen stari pravni kostur iz 2005. godine se svjesno održava u životu kako bi služio kao legalno pokriće za direktne ekonomske i političke veze između vlasti u Banjoj Luci i Moskve.
No, s obzirom na to da su sporazumi s Rusijom iz ranijeg perioda faktički 'zakovani', postavlja se pitanje ko će zaustaviti kvazi radne grupe u entitetu RS da ostvaruju i legalizuju neustavnu saradnju s Rusijom?
Zid u Predsjedništvu BiH i zašto Bećirović i Komšić ne mogu poništiti sporazum
S obzirom na to da je Predsjedništvo BiH prema Ustavu isključivo nadležno za vođenje vanjske politike i otkazivanje međunarodnih ugovora, jasno je da Željka Cvijanović iz SNSD-a ne bi podržala tu odluku. Dva člana Predsjedništva BiH, Denis Bećirović i Željko Komšić, imaju ustavno pravo da preglasaju Cvijanović i usvoje odluku o pokretanju postupka za otkazivanje sporazuma o Komisiji iz 2005. godine.
Međutim, taj ustavni put vodi direktno u slijepu ulicu zbog ustavnog mehanizma vitalnog entitetskog interesa, odnosno veta. Jer, nakon preglasavanja, Željka Cvijanović bi proglasila tu odluku štetnom po vitalni interes RS. Odluka bi bila proslijeđena Narodnoj skupštini RS, a s obzirom na to da vladajući SNSD s partnerima u NSRS ima većinu, ovaj veto bi bio glatko potvrđen.
Imajući to u vidu, rješenje za zaustavljanje ove nelegalne i po državu štetne aktivnosti mora se tražiti isključivo kroz pravne i pravosudne mehanizme. Naime, članovi Predsjedništva BiH ili grupa poslanika iz Parlamentarne skupštine BiH mogu pokrenuti spor pred Ustavnim sudom BiH radi ocjene ustavnosti postupaka Staše Košarca i formiranja entitetskih radnih grupa za saradnju s drugim zemljama, kao i donošenje odluka u krnjem sastavu Komisije bez saglasnosti Vijeća ministara BiH.
Također, kada Milanko Kajganić, glavni državni tužitelj, ne bi bio blagonaklon prema SNSD-ovim kadrovima, onda bi Košarčevi postupci sigurno bili predmetom istrage zbog sumnji u zloupotrebe službenog položaja i ovlaštenja, te direktno podrivanje vanjskopolitičkih ciljeva i suvereniteta Bosne i Hercegovine.