U 1960-ima, BBC je krenuo da istražuje lokalne izvještaje o tajnim, šokantnim eksperimentima iz Drugog svjetskog rata, opasnoj kontaminaciji i neobjašnjivim smrtnim slučajevima životinja na udaljenom ostrvu u blizini obale Škotske.
"Ovdje ga zovu ostrvo smrti, misteriozno ostrvo, i to s dobrim razlogom", rekao je BBC-jev reporter Fajf Robertson dok je stajao na udaljenom i pustom škotskom ostvru Gruinardu 1962. godine.
"Ovo nije priča o starim mračnim bajkama ili praznoverju. Ne, ova je priča započela 1942. godine. Rat je trajao tri godine kada je iznenada grupa naučnika iz uprave za rat preuzela ostrvo i počela da vrši eksperimente toliko tajne da čak i danas, 20 godina kasnije, vrlo malo ljudi zna šta se tamo događalo", dodao je Robertson.
Bila je to ekološka katastrofa. Šokantno, ostrvo je ostalo opasno kontaminirano i zabranjeno područje gotovo pola vijeka, sve dok 1990. britanska vlada konačno nije proglasila ostrvo Gruinard sigurnim, piše BBC.
Istina je bila da je ostrvo bilo mjesto tajnog pokušaja Ujedinjenog Kraljevstva tokom Drugog svjetskog rata da antraks, smrtonosnu bakterijsku infekciju, pretvori u oružje. Tačni detalji o tome šta se tamo dogodilo izašli su na vidjelo tek kada je 1997. vlada skinula oznaku tajnosti s filma koji je tada snimila vojska, a koji je detaljno opisivao događaje.
"Operacija vegetarijanac"
Projekt nazvan "Operacija vegetarijanac" započeo je pod vodstvom Paula Fildesa, tadašnjeg šefa Odeljenja za biologiju u Porton Daunu, vojnoj ustanovi u Wiltshireu u Engleskoj, koja postoji i danas.
Plan je bio da se zaraze lanene pogače sa antraksom i ispuste ih avionom na pašnjake za stoku oko Njemačke. Krave bi ih pojele i zarazile se antraksom, kao i oni koji bi zatim jeli zaraženo meso. Simptomi infekcije mogu trajati i prije nego što su vidljivi, ali kada se pojave, užasavajući su i mogu vrlo brzo dovesti do smrti.
Predloženi plan desetkovao bi njemačke zalihe mesom i izazvao zarazu antraksom širom zemlje, što bi rezultiralo ogromnim brojem smrtnih slučajeva. Ali da bi se uhvatili u koštac s tim kako bi antraks funkcionisao kao oružje u realističnom okruženju, istraživačima je bilo potrebno mjesto na otvorenom, daleko od naseljenih područja, kako bi ga testirali.
Na ostrvo smrti godinama niko nije smio da kroči
U ljeto 1942. vojska je kupila udaljeni, nenaseljeni otok Gruinard, velik 522 hektara, i zabranila lokalnom stanovništvu iskrcavanje. Vojni tim pod nadzorom naučnika tada je počeo da sprovodi jezive eksperimente. Koristeći stoku dovedenu na ostrvo za testiranje, započeli su niz oslobađanja antraksa po ostrvskom terenu.
"Cilj je bio testirati hoće li antraks preživjeti eksploziju na terenu, to nisu znali, i hoće li nakon toga ostati virulentan", rekao je Edward Spyers, profesor na Univerzitetu u Lidsu, za BBC-jev dokumentarac The Mystery of Anthrax Island 2022. godine.
"Osamdeset i nešto ovaca bilo je, u različitim fazama, pušteno nedaleko od mjesta eksplozije. Eksplozija je izvršena daljinskim upravljačem. To nije veliki prasak, a snažan vjetar raznio je infekciju i smrt gotovo po cijelom ostrvu, dodao je.
Plan je na kraju napušten
Rezultati su bili veoma destruktivni: nekoliko dana nakon izlaganja ovce su počele da pokazuju simptome i brzo su počele da umiru. Njihova zaražena tijela odnijeta su na obdukciju i zatim spaljena ili zakopana ispod tona ruševina.
Tajna ispitivanja trajala su do 1943. godine, kada ih je vojska ocijenila uspješnim, a naučnici su se spakovali i vratili u Porton Daun. Kao rezultat toga, proizvedeno je pet miliona kolača od lanenog sjemena s antraksom, ali je plan na kraju obustavljen kada je saveznička invazija na Normandiju napredovala, što je dovelo do uništenja kolača nakon rata.
Katastrofalne posljedice
Posljedice Operacije vegetarijanac bile su katastrofalne za otrvo. Antraks je vrlo otporna bakterija i može decenijama da opstane u zemljištu, uzrokujući infekciju ako se proguta čak i godinama nakon izbijanja. Vojni eksperimenti učinili su ostrvo previše opasnim za život ljudi i životinja, čak je i kišnica s ostrva bila potencijalno smrtonosna.
Vojska je ostrvo stavila u karantin na neodređeno vrijeme i postavila znakove koji upozoravaju posjetioce. U decenijama koje su uslijedile nakon završetka Drugog svjetskog rata pokušavalo je da se dekontaminira mjesto hemijskim tretmanima i kontrolisanim spaljivanjem, ali oni su se pokazali uglavnom neučinkovitima. Niz testova 1971. godine pokazao je da, iako više nema antraksa na površini, on je još uvijek ostao u zemljištu, predstavljajući ozbiljnu opasnost za svakoga ko kroči nogom na ostrvo.
Godinama kasnije naučnici su se vratili kako bi ponovo pokušali s dekontaminacijom, natapanjem ostrva mješavinom morske vode i formaldehida, kao i uklanjanjem i spaljivanjem kontaminiranog gornjeg sloja tla. Ovaj put su bili uspješniji i 24. aprila 1990., nakon 48 godina karantina, britanska vlada proglasila je otok Gruinard slobodnim od antraksa.
