Zijad Krnjić nije nacionalni heroj, niti je spasitelj, kako ga brzopleto doživljavaju mnogi na društvenim mrežama i u dijelu bošnjačke političke javnosti koji mu danas aplaudiraju.
Učinak njegovog veta u Upravnom odboru Uprave za indirektno oporezivanje na otvaranje novog međudržavnog graničnog prijelaza na Savi kod Bosanske Gradiške, pokazao se jalovim.
Prijelaz je otvoren, Evropska unija je pozdravila taj (zakonski upitan) čin, putnici i privreda su odahnuli. Milionski PDV dug RS prema Federaciji BiH nije izmiren i, po svemu sudeći, čekat će sudsku presudu po tužbi koju je Federacija BiH podnijela protiv manjeg bh. entiteta.
Dodikov đak
Srđan Amidžić je šovinistički provokator, neodgojeni primitivac nedostojan pozicije državnog ministra finansija, prosječan i poslušan đak “velikog učitelja” Milorada Dodika.
Zlatan Begić je jeftini populista, jedan od onih patriota koji “brani” Krnjića, državu i muslimane tako što istovremeno prebrojava Amidžićeva krva zrnca i javno propituje njegovo porijeklo, uz neprikladne aluzije o “anadolskim genima i izgledu”.
Krnjića je u Upravni odbor UIO postavila SDA. Amidžić je kadar SNSD-a. Begić je državni zastupnik i funkcioner Demokratske fronte. Sva trojica igraju uloge korisnih idiota u velikom planu “legitimnih predstavnika” tri naroda.
Preciznije, sve što rade i cijeli taj šovinističko - političko - nacionalistički “patriotski” igrokaz - koji će, sa novim glumcima, sigurno imati brojne reprize do oktobra - u direktnoj je funkciji povratka Bakira Izetbegovića i SDA na vlast, opstanka Dodikovog režima i obnove zajedničke ljubavi sa HDZ-om Dragana Čovića.
Sam Izetbegović, u intervjuima pred objavu kandidature za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH, s nostalgijom je govorio o danima kada je trgovao nacionalnim i državnim interesima skupa sa Dodikom i Čovićem, predstavljajući zakulisno namirivanje računa između trojice nacionalnih poglavica kao vrhunsko diplomatsko i političko umijeće i jedini ispravan i uspješan način vođenja zemlje kao što je BiH.
Trojka, odnosno SDP, Naša stranka i NiP u proteke tri godine kvarili su tu višedecenijsku formulu, uporno insistirajući na funkcioniranju institucija, transparentnosti i odvojenosti sudske, izvršne i zakonodavne vlasti, izbjegavajući pritom dogovore ispod stola i daleko od očiju javnosti.
Taj novi pristup od početka nije “legao” ni Dodiku (koji je u međuvremenu osuđen pred Sudom BiH i zabranjeno mu je obavljanje javnih funkcija u narednih šest godina), ni Čoviću (kojem Trojka nije isporučila izmjene Izbornog zakona po mjeri HDZ-a).
Odškrinuta vrata
Zato sada združeno i iz sveg glasa prizivaju stare znance iz SDA, vjerujući da su i međunarodne i unutarnje okolnosti sazrele za neki novi dogovor “predstavnika naroda”, koji bi uključivao i konačnu teritorijalnu raspodjelu njihovih finansijskih interesa i političke moći.
Za početak, potpredsjednik SDA i miljenik dinastije, Haris Zahiragić, već je odškrinuo vrata mogućem formiranju dva megakantona u Federaciji BiH, što je samo drugo ime za treći, hrvatski entitet u BiH, odnosno “kreposnu bošnjačku republiku”.
Trojka, a prije svih SDP, u tako režiranoj utakmici i s takvim pravilima - gdje su neki Bakir, Milorad i Dagan iznad zakona i institucija, a država podijeljena u nacionalne torove - niti treba učestvovati, niti ikad može pobijediti.
Stavovi izneseni u ovom tekstu su lični stavovi autora i ne održavaju nužno uređivačku politiku Raporta.